Jesi li ti Abraham? Ma možeš li ti biti Abraham ovog vremena? Brižan, pažljiv, u svemu s Mudrosti i Umjerenosti usmjeren? Vrijednost našeg postojanja je u tom da cvatemo jedni za druge… da poput Abrahama brižno pazimo na one koji su uz nas u našem životu… To je poput evanđeoske Riječi, premda se ovdje više radi o prvom čitanju (Post 18, 1-15), negoli o samom Evanđelju ovog dana.
Pozivam vas na to da vodimo brigu jedni o drugima, da brinemo i ne zanemarimo one koji su poslani u naš život. Boljka je za one kojima je stalo do nas naš nemar, naša ne-briga o njima! Gdje si kad te trebam?! Gdje si kad si mi tu potreban?! Gdje je tvoja prisutnost, dragi čovječe… a nekad i dragi Bože?
Sklopite ruke. Molite. Ovaj trenutak je posvećen… sad je vrijeme… Pomoli se u svom srcu. Znate kako? Upravo tako… da pokušate srcem i dušom ući u život baš one osobe koja vas je istinski po Božjoj Volji potrebna. Ima takvih srdaca, života i ljudi… Ima ih…
Ako išta, onda definitivno želim da ti budeš brižni Abraham svoje okolice. Abraham svog mjesta. Ako je vlastita sina svom žudnjom, bez pridržaja mogao žrtvovati Gospodinu, onda i mi možemo nešto žrtvovati za ona srca koja su nas istinski potrebna.
Srca ste… Ljudi ste… Svi sa svojim potrebama… I ono što bi i umirući voljenima, koje ostavlja na životu izrekao srcem i dušom, to i ja vama sada izričem iz dubine vlastita bića… a stalo mi je do vas…