Čovjek ima samo jednu priliku, a ta prilika događa se u trenutku SADA. Čovjek može izraziti sebe i poput iskrica izbaciti plamene zrake središta svoga bića… zrake nježnosti i zrake miline.
U ovom svijetu da prebivaju samo zrake nježnosti i zrake miline svijet bi bio do kraja obojen bojama Ljubavi Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha Svetoga. Bio bi obojen stvarnošću koja se ne nameće, već onom koja iskreno postoji. U tom duhu vam želim pisati… s tim osjećajima vam želim svjedočiti.
Potrebno je dragi moji stopiti dvije unikatne i jedinstvene stvarnosti u jedno. Potrebno je zaživjeti razumijevanje o kojem često pišem, a koje je vama dobro poznato. Razumijevanje izlazi iz centra latice. Iz centra svih nas izlazi razumijevanje. Imamo ga mi svi.
opis fotografije: A tek duša djeteta… kako zna bit iskrena, čista, osjećajna… Budimo kao djeca. (© dreamstime)
Čudo je Božje npr. dan. Dan počne i završi. Znate, ali ima i ono puno lijepog u sebi… bitnog i nebitnog; plavog i zlatnog; životnog i smrtnog… Po danu i s danom upućeni smo na tu stvarnost koja odiše svecem kojeg je Crkva izabrala. Ali odiše i poniznošću i kajanjem i crnilom. Da…
Cvijetu moj, uči me biti lijepim poput tebe. Cvijetu moj, uči me ljubiti poput tebe… ljubiti zrak što tek prođe, stvarnost što jest i ljepotu što će doći.
Cvijetu moj, kako je sve uz tebe čarobno i puno čarolije…
Ako budemo samo zagledali se na trenutak i išli odmah dalje… s bilo čim u životu… znati ćemo samo prolazno ubrati dah užitka… Potrebno je zadržati se i biti zadovoljan s ovim sada, jer ono sutra – doći će?!