Pristupiti novim riječima, kao i ispisivanju novih misli… iz tjedna u tjedan, mjeseca u mjesec zna biti sve zahtjevnije, nekako nezahvalnije, ali Bogu hvala pa svaki naslov i novi redak bivaju nadahnuti Duhom Vodičem kroz djelovanje i aktivno sudjelovanje u situacijama Postojanja.
Možda je bitno koja će riječ tu doći, ali je još bitnija Nada u koju ulažem molitvu za spas čovječanstva; za prolijevanje suza nad svojim postupcima, kao i čin kajanja pred Otajstvenim Likom koji stoji i koji će stajati pred nas sutra u mnogim crkvama Zajedništva, Karizme, Ljubavi i Liječenja.
opis fotografije: sveta misna Žrtva (© dreamstime)
Raskrili svoje ruke dragi svećeniče i pred Oltarom Boga Abrahama, Izaka i Jakova zatraži ono sveukupno oproštenje prošlih, sadašnjih, ali i budućih naraštaja… Zacijelile se Rane Zemlji i potekle Milosne Kapi svete Vode Oka Dirnuta Spasitelja. To želim… to cijenim… to volim… to poštujem…
Rekla bi pjesma: `Sve brige svoje Tebi dajem…`, i upravo stoga predajmo dubinu čežnje koja se u nama nalazi Gospodinu s apsolutnim povjerenjem bez bojazni, jer On definitivno nije kao što je čovjek. Moje slutnje, moji stihovi, kao i prvi koraci… teže Vječnom Bogu Dobra, jer On jest uistinu Dobro.
Toliko steže srce nekad sve krivo, ludo i očajno… ali `… u času kušnje` kako molimo i kod Oče naša i kod molitvi u čast sv. Jude Tadeja… da nas se oslobodi svih napasti, još više ustrajmo s barem zrncem krunice u rukama jer taj trenutak je svet i pred anđelima i pred zemljanima… drugo je to stanje… sasvim drugo od onog naviknutog!
Svoje mile ruke raširi, ponizno i polako moli… kako mi ne bismo otišli bez oprosta… Hvala vam svećenici!