Prelazeći potom s Isusova djetinjstva i skrovitog života u Nazaretu na Njegov javni život, naše nas razmatranje vodi do onih otajstva koja se na poseban način mogu nazvati “otajstvima svjetla”. Sigurno je cjelokupno Kristovo otajstvo svjetlo. On je “svjetlost svijeta” (Iv 8, 12). No to osobito dolazi do izražaja u godinama javnog života, kada naviješta evanđelje Kraljevstva. Želeći kršćanskoj zajednici predložiti pet važnih trenutaka – “svijetlih” otajstava – toga razdoblja Kristova života, mislim da tome odgovaraju: 1. Njegovo Krštenje na Jordanu, 2. Njegovo Samoobjavljenje na svadbi u Kani, 3. Njegovo naviještanje Kraljevstva Božjega s pozivom na obraćenje, 4. Njegovo Preobraženje i, konačni, 5. Njegovo ustanovljenje Euharistije, kao sakramentalnog izraza pashalnog otajstva.
Svako od tih otajstava je Objava Kraljevstva, koje je već nastupilo u samoj Isusovoj Osobi. Otajstvo je svjetla u prvom redu krštenje na Jordanu. Tu, dok Krist, kao Onaj koji neokaljan grijehom za nas “grijehom” postade (usp. 2 Kor 5, 21 i par.), silazi u vodu, Nebesa se otvaraju i Glas Ga Očev proglašava Sinom Ljubljenim (usp. Mt 3, 17 i par.), a Duh se spušta na Nj da Ga uvede u predstojeće poslanje. Otajstvo svjetla je i prvo znamenje u Kani (usp. Iv 2, 1-12), kada je Krist pretvorio vodu u vino i otvorio srce učenika za Vjeru zahvaljujući intervenciji Marije, prve vjernice. Otajstvo je svjetla propovijedanje kojim Isus naviješta dolazak Kraljevstva Božjega i poziva na obraćenje (usp. Mk 1, 15), otpuštajući grijehe svima koji Mu pristupaju s poniznom vjerom (usp. Mk 2,3-13; Lk 7, 47-48), početak službe Milosrđa koju će On nastaviti ostvarivati sve do svršetka sviejta, osobito po sakramentu Pomirenja, povjerenom Njegovoj Crkvi (usp. Iv 20, 22-23). Najsjajnije otajstvo svjetla je Preobraženje, koje se, prema predaji, dogodilo na brdu Taboru. Slava božanstva blista na Kristovu Licu, dok Otac prestrašenim apostolima zapovijeda da Ga slušaju (usp. Lk 9, 35 i par.) i pripreme se poći s Njim kroz agoniju Muke, kako bi s Njim prispjeli do uskrsne Radosti i Života preobražena Duhom Svetim. Otajstvo svjetla je, napokon, Ustanovljenje Euharistije, u kojoj nam Krist daje Svoje Tijelo i Krv za hranu pod znakovima Kruha i Vina, svjedočeći “do kraja” Svoju Ljubav prema ljudskom rodu (Iv 13, 1), za čije će Spasenje prinijeti samoga sebe za žrtvu.
U tim otajstvima, izuzev znamenja u Kani, Marijina prisutnost ostaje u pozadini. Evanđelja tek kratko spominju Njezinu nazočnost u pojedinim trenucima Isusova propovijedanja (usp. Mk 3, 31-35; Iv 2, 12) i ništa ne govore o Njezinoj mogućoj Prisutnosti na Posljednjoj Večeri u trenutku Ustanovljenja Euharistije. No uloga koju je imala u Kani na neki način prati cjelokupno Kristovo poslanje. Objava koju je Otac izravno uputio prilikom Krštenja na Jordanu i Njezin odjek u poslanju Ivana Krstitelja, u Kani izlazi s Marijinih usana i postaje veliki majčinski savjet kojeg Ona upućuje Crkvi svih vremena: “Što god vam rekne, učinite!” (Iv 2, 5). Taj je savjet izvrstan uvod u Kristove Riječi i Znakove tijekom Njegova javnog djelovanja i tvori marijansku pozadinu svih “otajstava svjetla”.
© izdvajamo za vas prekrasno svjedočanstvo Vjere i temeljne putokaze za budućnost svih vremena… velikog sveca i proroka naših dana… upravo iz apostolskog pisma biskupima, svećenicima i vjernicima o svetoj krunici (Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2003.)