Stojimo Gospodine na pragu Vječnosti, u vremenu rasvijetljenu Tvojom Prisutnošću, ali još uvijek slijepi da bismo Te vidjeli, nemoćni da bismo Te susreli u trenucima koji se izmjenjuju i u licima ljudi po kojima nas pohađaš. Još smo zapretani u vrijeme. Brojimo trenutke, a ne vidimo da ih ti nižeš na nit života što tiho uvire u Tvoju Vječnost.
Razdijeljeni smo u vremenu, ne živimo život nego njegove trenutke, razbijene i nepovezane, raspršene, jer svemu želimo dati vrijeme, dostatno vrijeme, ali samo vremenu ne umijemo dati vremena. Zbog toga smo uvijek negdje drugdje i uvijek između trenutaka koje želimo ispuniti svojim zadaćama, dužnostima, brigama. I dogodi se da smo ispunili sve trenutke, a da život ostane prazan, nedodirnut, jer smo slutili da možemo gospodariti vremenom zaboravljajući njegovu darovanost.
Tvojim Silaskom u vrijeme sve je, Gospodine, obasjano Ljepotom Tvoje Prisutnosti. Naši su životi u Tvojim Rukama postali niti na koje nižeš trenutke, naša djela i naša htijenja, ali i sve milosti i susrete, svu blizinu ljudi i njihove poglede, kako bi sve, pročišćeno i oplemenjeno, u Tebi našlo ispunjenje i zidalo svetost života, iz trenutka u trenutak – tiho, kako pristaje Vječnosti.
Ne dopusti, Gospodine, da budemo odsutni iz Tvoje Prisutnosti. Pročisti nam nakane i htijenja da nas ništa ne udaljuje od Tebe, i da ništa ne ugasi Radost Iščekivanja susreta s Tobom – jer čiste nakane obznanjuju Tvoju Prisutnost.
Čuvaj naša srca poniznima i otvorenima za Tvoju Riječ, posijanu za svjedočanstvo našim bližnjima; pa i kada trnje grijeha ne dopusti zreloga ploda čuvaj nas u Mudrosti Tišine – jer Tišina i poučljivost pred Riječju obznanjuju Tvoju Prisutnost.
Prodahni Svojom Ljubavlju naše odnose: ukloni zavisti i nadmetanja, prijepore i podmetanja, sve laži i osude, kriva gledanja i ogovaranja; vrati zajedništvo gdje je zavladalo otuđenje a u srca utisni radost koja se raduje radosti drugih – jer ljepota Ljubavi obznanjuje Tvoju Prisutnost.
Gospodine, Iščekivani, Prisutni, koji silaziš k nama, u nas, u tijelo, u utrobu čovještva i u tamu smrti, da nam budeš blizu, sasvim blizu, daj da uvijek u svakome trenutku kušam snagu Tvoje Prisutnosti i ne dopusti da te ikad prestanem iščekivati, Bože Prisutni.
Ne dopusti da me moja odsutnost odvede daleko od Tvoje Prisutnosti, Bože Iščekivani. Amen.
Izvor:
- Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, Živo vrelo, Zagreb, 2017.