Draga braćo, nemojmo se dakle zadovoljiti time da drugima preporučimo Krunicu; nego je mi sami moramo moliti. Ako mi, iako teoretski uvjereni u važnost svete Krunice, prvi ne molimo ovu molitvu, drugi će obraćati jako malo pažnje na ono što im savjetujemo, jer nitko ne može dati ono što nema. Isus je činio i učio. (Dj 1,1): nasljedujmo dakle Isusa Krista, koji je najprije činio pa onda učio. Nasljedujmo Apostola koji je poznavao i propovijedao samo razapetoga Isusa Krista. Mi ćemo to učiniti, propovijedajući svetu Krunicu koja, kao što ćete kasnije vidjeti, nije samo slijed Očenaša i Zdravomarija, već je božanski sažetak otajstava života, muke, smrti i slave Isusa i Marije.
© Riječi poticaja za važan čin, prije svega čin molitve po kojoj se mogu čuda događati… donosimo iz knjižice Čudesna tajna svete Krunice za obratiti se i spasiti se, sv. Ljudevita Marije Grigniona Montfortskog (Samostan misionara monfortanaca i Apostolatski centar “SAV TVOJ”, Zagreb, 2004.)