Milino i Ljepoto Istine, kako smo Te malo bili spremni upoznati. O, udahni svježinu jutarnje zore čovječe i kreni u novi dan. Sve se prostire pred Tobom, od Miline… od Ljepote… Zašto se događa to da mi ne želimo osluškivati jedni druge? Zašto se događa to da mi ne želimo blizinu bližnjega, a bližnji bi trebao biti čovjek “od blizine” Milosti koja ne pozna gorčinu, prezir, kao ni bespotrebno sramoćenje? Kaže Uzoriti Svom Sinu: U Tebi mi sva Milina! U kojim okolnostima? Pod kojim utjecajem? S kojim naglaskom? Na koju misao? Jedno je potrebno od svega znati: Milina si i Ljubav Istine koju je svakodnevno potrebno otkrivati.
Obrisat će ti suze anđeli… Pomoći će ti oni od kojih to najmanje očekuješ… Ljubit će te i prihvatiti Milost Gospodina… dok će ti na usnama iz dana u dan Mudrost obasjavati lik. Jesi li ti svjestan dubinskih značenja ovih riječi… ovih rečenica? Jesi li ti svjestan da te Bog tako voli da mu i taj jadan i nevoljan grijeh kojeg nosiš sa sobom nije nikakav problem. Samo je problem što mi malo plačemo jedni s drugima. Previše se smijemo. Premalo plačemo. A suze, koje su se osušile, željne su ponovno poteći niz naša lica. Suze su željne izići malo iz duše na vidjelo Bogu Svom. Ne svijetu. Dovoljno je Bogu da ih otkrije i vidi u zakutku tvoje sobe.
opis fotografije: Neka ti duša cvijeta… Neka ti srce miriše… Neka ti život bude blagoslovljen… (© dreamstime)
Činjenica je da malo poznajemo Istinu Sadašnjosti. Nju želim da otkrivate polako u molitvi, jer molitva velike zahvate čini kad je iskrena. Spremni su ti brate moj sve oteti, sve ukrasti, u sve provaliti… a bit će spremni i sve to što imaš sebi prisvojiti. Kad netko pokušava gutati velik zalogaj, on će se najesti, ali će i tražiti još. I što više traži, to više posjeduje, a manje i manje uživa u tom. Oduševljen glupostima čovjeka, ludostima izmišljotina… stvaraju se sve više nove ideje koje ni mlađe, a ni zrelije osobe ne zaobilaze. Dobroto čovjeka kako si brzo pobjegla od nas. Kako li sam samo ožalošćen zbog te Dobrote kojoj ni traga, ni glasa više nema. Uzalud opjevavati ju i sve to skupa kad premalo činimo da ju uprisutnimo u stvarnost Sadašnjosti.
Često imam osjećaj da bi volio pobjeći negdje i biti tamo neki vuk samotnjak. Biti pas na snijegu kojeg ćete upoznati preko slike, ali i taj pas osim što zna lajati zna biti vjeran čovjeku. Pa ako pas takav zna biti, što je čovjeku pak da se ne usudi slijediti primjer svete i odane Vjernosti?! I omalovažavanje i sputavanje… puno toga… mi prikazujemo u molitvama Tebi, ali molimo te da sveta Šutnja malo progovori. Duhom protkana Šutnja… koja poznaje suze lica, sklopljene ruke i pognutu glavu… da ovije čovjeka Toplinom Ljubavi i Žara… jer nećemo moći izdržati pred vukovima Bijesa i orlovima Zla. Napadnuti smo… Ranjeni smo… Skršeni smo… Ni Tužaljka više nije to što je Tvoja Prisutnost! Ni Jeremija, ni Izaija, ni Ezekiel nisu mogli sami, pa ne možemo ni mi.
opis fotografije: Svako ime smo spremni udijeliti, pa i ono da je netko LUTALICA… (© dreamstime)
Naš ljubljeni Otac i u te tihe noćne, tamne trenutke našeg života promatra Svojim Pogledom. Zazvati Njegov sveti Pogled da se osvrne i na sve vas, silna mi je radost i odgovornost. Tko ne bi volio Zaštitu Svevišnjeg? Tko može sa spoznajom u srcu i u dubinama duše odbaciti nešto tako veličanstveno, plemenito, rijetko i moćno? Samo onaj tko od oholosti i zavisti ne može i ne želi primijetiti tuđu dobrotu. Naš Otac širi i danas Svoje Ruke i prima u Krilo Svoje sve one koji se žele predati Njemu. Ni umjetnik neće moći do kraja savršeno izraziti ono što je Stvarnost Očeve Vječnosti, jer Tata samo je jedan… Tata koji zna, ljubi i prašta.
Ljubljena dušo, recimo samo: Budi Volja Tvoja… jer u tim Riječima sve je kroz povijest i budućnost u Sadašnjosti izrečeno!