Ti trenuci gdje se misli zaustavljaju na milim osobama kojih sad više nema uz nas na ne znam koji način… trenuci su gdje se spajaju i srce i um i duša. O, da… to su trenuci koji srce bude, dušu dotiču… k`o kapi nježne kad se stope sa cvijetom; k`o suza u oku promatrača na nešto bolno; k`o dah vjetra kroz krošnju drveća… životni stvor gleda na stvarnost odsutnosti milih bića.
To možeš doživjeti kao suvozač u vožnji… To možeš doživjeti u hodu kroz prirodu… To možeš doživjeti i u trenucima odmora… Da… jer kad osobu voliš… i premda ta osoba uživa u tvojoj slobodi, imaš se apsolutno pravo pitati: Gdje je ona. To je draž Ljubavi koja biva u nama, pa čak i ne umire ni onda kad se pokušamo odijeliti od Nje. Gledaj Ljubav Križa, a još više gledaj ljubav svih tih učenika kojima nedostaje upravo Ono sveto i jedinstveno na Križu ubijeno.
© Itekako smo u ovom vremenu potrebiti svijesti pred Istinom o stanju u kojem se pronalazimo, ne samo mi, već i naši bližnji…
Najveća bol je ne moći do kraja izraziti ono što osjećaš. Ma i suze su prisutne… eh… kad plače duša, kad se malo Bogu pojada srce čovjeka, kao da se rađa ljepota novog mirisa i osvježenja za čovječanstvo koju čovjek ne može opisati. Ne treba ni sve opisivati! Ne treba ni sve izreći! Pohraniti u srce – neka nas uči Mati Ljubavi i Pažnje.
A gdje si ti… predrago stvorenje izgubljeno međ` vukove ovog vremena? A gdje si ti… tek procvali i propupali cvijete trenutka Božjeg dara? A gdje si ti… ljubljena mati kojoj su vlastita bića pred očima dali pogubiti? A gdje si ti… voljeno dijete koje ne pronalaziš oslonca u ovom životu, kao ni uvjeta za jesti vlastiti kruh na koje imaš pravo i ti i ja? A gdje si ti… predragi prijatelju s kojim sam djetinjstvo proveo u službi pred Oltarom Svevišnjega? A gdje si ti… ?
© Sred same Poniznosti, itekako je moguće pronaći upravo ono što se traži, ali vjerujte mi Boga možete pronaći… Osvrnite se na vlastitu nutrinu… Osvrnite se u dubine dubina vlastitosti…
Sve nježno nastoji pronaći svoje utočište, pa ga tako i ti pronađi, jer ti od srca želim da ova riječ dotakne tvoje biće puno pažnje i brižnosti za svakog pojedinca. Stopi se s onim što ti pruža Božju Milost i čvrsto prioni uz ono uz gdje se osjećaš tako sretno i ispunjeno… kao malo dijete.
Borbeni su trenuci, a vremena kao da se gube brzinom bljeska munje. Šteta što vrijeme prođe, a mi ga nismo proveli s onom osobom do koje nam je stalo. O, koje li štete… O, koje li boli… Roditi se na svijet… Biti “postavljen” za život i življenje s ljudima i uvidjeti onu dušu koju srce voli, a ne moći s njom provesti vrijeme iskrenosti, nježnosti… pravo kvalitetno vrijeme.
Susreli se svi mi upravo s onima čiji život, čiju sudbinu, čiji blagoslov volimo i nosimo u srcu… i doživjeli pravi preporod u svom životu…
Bože, hvala ti na onim ljudima koje volimo, a koji nisu uz nas.
Bože, kako smo ti zahvalni što nemamo ono “što nam pripada”.
Ljubljeni Oče, pronađi to izgubljeno blago.
Tata, Ti znaš… Ti osjećaš… Istina je Vječnosti…