Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
(Iv 7, 1-2. 10. 25-30)
U ono vrijeme: Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju. Bijaše blizu židovski Blagdan sjenicâ.
Ali pošto njegova braća uziđoše na blagdan, uziđe i on, ne javno, nego potajno.
Rekoše tad neki Jeruzalemci: “Nije li to onaj koga traže da ga ubiju? A evo, posve otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu možda i glavari doista upoznali da je on Krist? Ali za njega znamo odakle je, a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je!” Nato Isus, koji je učio u Hramu, povika:
“Da! Poznajete me
i znate odakle sam!
A ipak ja nisam došao sam od sebe:
postoji jedan istiniti koji me posla.
Njega vi ne znate.
Ja ga znadem
jer sam od njega
i on me poslao.”
Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer još nije bio došao njegov čas.
Predraga braćo i sestre, tako je pronicljiva stvarnost Duha Mudrosti i Istine… Duha Sina koji i u ovom vremenu, siguran sam, dovodi i čovjeka današnjice pred stvarnost vlastita Oca i činjenicu: Njega vi ne znate.
Ljudi si obično dopuste svašta, a ovo iskušavanje koje je sam Isus imao od ljudi i te, ne dobronamjerne izjave, danas imaju i Kristovi odani sluge. Nije li onaj… Nisu li možda ovo… Znamo to… Nitko neće znati ovo… A sve to, plod je ljudske podlosti i davno sam zapisao ono iza čega itekako stojim: Dovoljan je jedan zao jezik… da lavinu teških optužbi pobudi u srcima drugih i ovog puta mogu dodati: i uz to da nekog unište, još mu više k tomu zametu trag kao da ni nije postojao.
Dosta se u zadnje vrijeme govori o virusu, a poznam i one kojima ni virus nije potreban da bi cijelom situacijom zavladali, kao i ovi gore zameli trag i uništili. Zbog čega se Isus nadovezuje na Istinitog? Vjerujemo da misli na Boga Oca, jer kad iščitavamo Njegovu svećeničku molitvu, jasno se vidi od kog je i komu ide. Smatram da možemo slutiti da Isus Istinitog spominje iz jedne stvari, jer taj Istiniti – Bog Otac nikog ne kuša na podao način. Ako kuša, onda kuša da osnaži čovjeka, ojača mu srce i privede ga k Sebi.
Svi ovi ljudi, kako tada, tako i danas, stavljaju sebe iznad Njega. Svojom riječju truju. Svojom riječju ubijaju. Svojom riječju gaze. Svojom riječju… Stoga, trudimo se ne pokušavati staviti bilo koju riječ, ne dao Bog, ruke na bilo koga, kako bi ga vrebanjem uništili, već se trudimo pokušati težiti istinitosti i Istinitom.
Molimo svetost sv. Ivana Damašćanskog da poput njega koji je težio k upoznavanju slike i stvarnosti Blažene Djevice Marije, ljubavi prema Nebu i prema Istinitom i mi po njegovom primjeru, te zagovoru uz zagovor Odvjetnice naše, Majke Marije, težimo k Onom koji nam je Sina svoje Ljubavi poslao da bismo po Njemu opstali i spasili se.