Iz pripovijesti života
Oko 1200. godine, u dvorcu Marly, biva rođen potomak plemićke obitelji Montmorency… sin Boucharda de Marlyja, te Mathilde de Châteaufort; rođak kralja Louisa VII.
Premda je gajio veliku pobožnost prema Majci Božjoj, prvo što je prigrlio je bio vojnički zanat.
Iako je kao vitez služio na dvoru francuskog kralja Filipa II. Augusta, već 1226. godine postaje redovnikom cistercitom opatije Vaux-de-Cernay (biskupija Versailles).
Svećenikom biva ređen 1230. godine, te već 1235. godine biva izabran za opata, čiju će dužnost sve do smrti obnašati.
Tada, u opatiji, boravilo je više od dvjesto redovnika, te se Teobald među njima osobito isticao poniznošću, te ljubavlju prema siromaštvu, tišini i molitvi.
Na obnovi samostana, biva poznat po pomoći radnicima, kao i po proroštvu o djeci sv. Ljudevita.
Gotovo, do kralja Ljudevita IX., glas se o njegovoj svetosti proširio.
Čak nakon pet godina braka, kralja Ljudevita i Margarete iz Provanse nije bilo potomstva. Uputivši se tako do opata Teobalda, opatije Vaux-de-Cernay, supružnici su molili za njegov zagovor. Umjesto odgovora, pobožni je opat u ruke uzeo, te im pokazao… buket s jedanaest bijelih ljiljana – simbol jedanaestero djece, koja će se roditi u njihovom braku.
Već 1240. godine, kraljica Margareta je rodila prvo dijete, djevojčicu Blanche (Blanku).
Gotovo nakon dvanaest godina uspješnog upravljanja opatijom Vaux-de-Cernay, Teobald je na današnji dan tamo i preminuo, 1247. godine.
Bivajući pokopan u kapitulskoj dvorani… na njegov će grob biti postavljena kamena ploča s uklesanim pastirskim štapom.
Papa Klement XI., 29. rujna 1710. godine, odobrava štovanje sv. Teobalda.