Posred Dolaska svete Pravde… Vječnost upravo progovara o stvarnostima unutar našeg življenja. Sve ovo izrečeno tu, zar se već ne događa? O, da… itekako se događa. Sin je taj koji čini rez. Ne rez radi reza, već radi svetosti Vječne Volje… jer s nama ljudima i tako ne može biti drugačije. Uistinu, mi kao da smo siti tih međuljudskih odnosa, k tomu više s onima s kojima bi trebali biti itekako dobri… a to su naši sinovi, naše kćeri… naše svekrve, naše snahe…
Žalosti me činjenica u kojoj otkrivam kako se mediji služe ne za širenje Istine… ne za evangeliziranje onih kojima je to istinski potrebno… koliko se više služi za istinsko ispucavanje svega onog što se drži i godinama taloži u nutrini čovjeka… Velika je to tragedija… ne medija… ne novinara… već danas osobnog lika i djela… jer samim tim postupanjem, mi smo si osobno iscrtali sliku onog što nosimo…
Samo neka se vrši Božja sveta Volja… a mi ljubimo Boga više nego sve i umom i srcem i dušom i duhom i tijelom… Svim živim i čitavim bićem ljubimo Boga! On koji je Ljubav, zar da ne uzvrati na ovakvo sebedarje čovjeka?!