Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
(Iv 8, 31-42)
U ono vrijeme: Progovori Isus Židovima koji Mu povjerovaše:
»Ako ostanete u mojoj Riječi,
uistinu, moji ste učenici;
upoznat ćete Istinu
i Istina će vas osloboditi.«
Odgovore Mu: »Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to govoriš: ‘Postat ćete slobodni?’« Odgovori im Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam:
tko god čini grijeh, rob je grijeha.
Rob ne ostaje u kući zauvijek,
a Sin ostaje zauvijek.
Ako vas dakle Sin oslobodi,
zbilja ćete biti slobodni.
Znam: potomstvo ste Abrahamovo,
a ipak tražite da me ubijete
jer moja Riječ nema mjesta u vama.
Ja govorim što vidjeh kod Oca,
a vi činite
što čuste od svoga oca.«
Odgovoriše Mu: »Naš je otac Abraham.«
Kaže im Isus:
»Da ste djeca Abrahamova,
djela biste Abrahamova činili.
A eto, tražite da ubijete mene,
mene koji sam vam govorio Istinu
što sam je od Boga čuo.
Tako što Abraham nije učinio!
Vi činite djela oca svojega.«
Rekoše Mu: »Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac – Bog.«
Reče im Isus:
»Kad bi Bog bio vaš Otac,
ljubili biste mene
jer sam ja od Boga izišao i došao;
nisam sam od sebe došao,
nego On me posla.«
Riječ Gospodnja.
Bog nas poziva… tj. mogli bismo reći točnije, kako nas Sin Vječnosti poziva na BITI Božje potomstvo. Otvarajući Pisma i pronalazeći upravo Riječ Evanđelja (Iv 8, 31-42) za ovaj dan, čak i ovaj trenutak… možemo uvidjeti Stvarnost Ljepote koja progovara sred Glasa Milosti.
Prijelom koji se događa između Sina Vječnosti i Židova jest upravo u Njegovim Riječima: … upoznat ćete Istinu i Istina će vas osloboditi. Nisu shvaćali kako On sam, Istina sama… dolazi od Oca Vječnosti. Bili su čak dijelom Abrahamovo potomstvo, ali su se grčili i otežali u onom – BITI Božje potomstvo… na što smo i sami mi pozvani biti.
I u konačnici, kad ugledamo taj pogled Židova na Isusovo Rođenje, vidimo kako su u biti gledali samo tjelesnim očima, a ne onim očima srca i nutrine i tako su bili slijepi, da su čak Djevičanstvo Bogorodice pogrdili: Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac – Bog. No, Sin Vječnosti, predragi… nipošto nije rođen iz čina preljuba, već nastade po Duhu Milosti i Utjehe… Svetosti i Okrepe, u Krilu Djeve Majke.
To, od Boga izišao i došao pruža nam mogućnost ostvarenja dioništva u nutrini svetosti Božjeg potomstva… jer mi nismo od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje… Svi Božji i sva djeca Božja su upravo od Boga.
Ima li veće istine, doli je sama Istina – Raspeta na Križu, Uskrsla od Groba i Uzišla na Nebesa… veće istine od One koja od vijeka vlada i do svakog srca dopire… koja budi pale, grešne podiže i slijepe ozdravlja?! Ima li veće istine doli je sama Istina Neba – Bog Otac Vječnosti?!
Izvor:
- Sveta kongregacija za bogoštovlje (2007.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb