Isuse, Ti si osuđen na smrt. Stojiš sasvim sam. Nitko ne govori za Tebe. Nitko Te ne pomaže braniti. Što osjećaš u ovom trenutku? Je li to strah? Je li to sažaljenje? Je li to bespomoćnost? Kad pomislim na Tebe u ovo vrijeme, mislim na sve Ukrajince koji su se suočili s neprirodnom smrću, jer ih je drugi čovjek osudio na smrt. Osuđeni, jednostavno zbog sebe, zbog istine i života u svojoj domovini.
Mnogi od njih, nisu ni imali vremena shvatiti neizbježnost smrti, osjetiti što i svi, prihvatiti ovu smrt.
Razmišljam i o onim Ukrajincima koji su sada zarobljeni od strane neprijatelja i koji ne znaju hoće li preživjeti i ponovno vidjeti svoje najmilije.
Molimo Te, daj nam svu hrabrost i snagu, da prihvatimo ono što ne možemo promijeniti. Pomozi nam da se prepustimo Božjoj Volji, s takvom poniznošću i ljubavlju kakva jest. Pomozi nam da ostanemo jaki i razvijemo dublje povjerenje u Tebe.
Olga Marchuk, časnica za komunikacije
Izvor: