Susrećeš se s Vječnošću… susrećeš se s Nebom… Tvoji koraci i moji su koraci… Možda ih dragi brate, dragi prijatelju ne činim kao što ih ti činiš, ali nekako u srcu, mislima… nekako udubini tog osjećanja proživljavam stvarnost koju prolaziš, jer i da imam samo želju obuti tvoje cipele i učiniti par koraka… već hodam uz tebe, s tobom, za tebe… I to je ta ljubav… gotovo neuništiva ljubav. Ljubav… kao prema samom sebi…
Predragi brate, ovo je tako velik dan za tebe… ne samo ovaj dan, već i svi ovi dani priprave, hoda i zahvale… veliki su trenuci koje ti je Gospodin udjelio, a ja samo k`o mala zelena maslina želim biti u tvojoj ruci sred tvog: HOSANA SINU DAVIDOVU! kojeg kličeš i usnama i srcem i dušom i tijelom… O, kojeg li blagoslova… Ne znam kojeg li većeg: za tebe ili za mene… ali to nije ni bitno kad si na pravom Putu…
Dragi brate, dok si ti za mene ispisao svoju riječ, molitvu srcem i sve ovo učinio… ja ti pišem Zahvalnicu srca mog… duboko vjerujem urezanu u nebeski trenutak Vječnosti za Spasenje tvoje, moje i svih onih koji su u našim srcima…
Uzmi ljubljeni brate kapi svježe vode… Uzmi žedna dušo draga moja… uzmi piti kap po kap svetih Milosti koje mi je sam Gospodin udijelio… Pij… polako i duboko uranjajući u svetost Vode, Blagoslova i Okrepe… i ŽIVIO MI u sve vijeke vjekova. Amen.