Iz pripovijesti života
Nekad Caterina Benincasa, rodila se 25. ožujka 1347. godine i to kao predzadnje od dvadeset petero djece bojadisara sukna, u Sieni. U dominikanski samostan trećoretkinja ulazi već kao sedamnaestogodišnjakinja i to protiv volje roditelja.
Glasovita po objavama, vizijama, ekstazama, kao i stigmama, nije bila neke izobrazbe, ali je svojom duhovnošću, kao i žarom vlastita apostolata, te dobrotvornim radom… stekla poštovanje i crkvenih dostojanstvenika, kao i umjetnika, te vladara.
© Svetost mističnih zaruka, sred Ljubavi, Mira, te sebedarja Krista Otkupitelja sv. Katarini Sijenskoj
Kad je Italijom harala kuga (1374.), dvoreći bolesnike, vodila je brigu o svim nevoljnicima, dok će svoje posljednje godine života provesti na putovanjima. Aktivna, borbena, odlučna i nadasve hrabra, svima je ulijevala pouzdanje.
Ona će znatno utjecati na događaje bitnih područja života svoga vremena, kao što je i vraćanje pape iz Avignona u Rim, te priopćenje Neba rimskoj kuriji itd. Zauzeta za papu Urbana VI., bolno biva pogođena počecima zapadnog raskola.
© Kapela sv. Katarine Sijenske u nutrini crkve sv. Sabine (Rim)
Na talijanskom jeziku piše svoja djela. Među njezinim djelima se posebno ističe Dijalog o božanskoj providnosti, dok se njezina Pisma ističu ekstatičnim i energičnim stilom, nadasve snažnim jezikom. Vječno je u središtu njezinih djela načelo ljubavi i to prema crkvi, čovjeku i cijelom svijetu.
Na današnji dan, 1380. godine, Katarina umire u Rimu. Papa Pio II., 1461. godine ju proglašava svetom, a papa Pavao VI. 1970. godine crkvenom naučiteljicom. Neka nas čuva i prati njezin sveti, nebeski zagovor.