Iz pripovijesti života
Francesco Forgione, biva rođen 25. svibnja 1887. godine u Pietrelcini.
Bio je sin siromašnih, te pobožnih roditelja… Grazija, te Marije Giuseppe Di Nunzio.
U svojoj seljačkoj obitelji, kući, te crkvi… provodi vedro i mirno djetinjstvo, bivajući pastirom na poljima ili u školi. Još od malih nogu gaji želju da postane svećenikom.
U susjednom Morconeu, 1903. godine stupa u kapucinski samostan, uzimajući redovničko ime Pio.
Svoje doživotne zavjete polaže 1907. godine, te za svećenika biva zaređen 1910. godine u katedrali u Beneventu.
Do 1916. godine, zbog zdravstvenih razloga, boravi u rodnoj Pietrelcini, te potom biva poslan u San Giovanni Rotondo, gdje će… uz kraće prekide, ostati sve do smrti.
Godine 1918. prima znakove Muke Gospodinove (pet Rana Isusovih), te ih je nosio punih pedeset godina… otvorene, bolne i krvave.
Uz druge karizmatske darove: ekstaze, vizije, bilokacije, levitacije, ozdravljenja dodirom, te čitanje tuđih savjesti… žarko ljubi Boga, kao i braću ljude, te puninom svog zvanja trajno služi spasenju bližnjih.
Jednostavno, vodio je duše prema Bogu, uz sakramentalno pomirenje, te služenje svetih Misa.
Bivajući čovjekom molitve i patnje, kao skroman i ponizan fratar, ispovijeda od jutra do mraka, te ponizno služi svete Mise.
Spava na zemlji, s kamenom pod glavom umjesto jastuka, te svakodnevno moli gotovo najmanje petnaest krunica.
Duhovna oporuka koju nam je ostavio, glasi: „Ljubite Gospu i nastojte da Ona ljubi vas. Molite uvijek krunicu!”
Nastojeći ublažiti patnje mnogih obitelji, osobito bolesnika, kao i siromaha… 1956. godine utemeljuje, te otvara „Kuću za olakšanje patnji”, posvećenu Mariji, u to vrijeme, gotovo, najbolje opremljenu bolnicu u Italiji.
„Rasadištem Vjere i ognjištem Ljubavi” – naziva molitvene skupine, koje je već 1940. godine počeo organizirati. Pravi procvat, one će doživjeti između 1947. i 1950. godine.
Papa Pavao VI., nazvat će ih „velikom rijekom ljudi koji mole”. Upravo ove molitvene skupine, postat će ishodištem brojnih kasnijih molitvenih skupina koje su bile različitih naziva, te diljem svijeta.
Za vrijeme zemaljskog života, „brat s Isusovim Ranama”, uživa ogromnu popularnost zahvaljujući svojim krepostima, duhu molitve, žrtvama, kao i potpunom posvećenju dobroti svih duša.
U vedrom raspoloženju, zatekla ga je sama smrt i to na današnji dan (23. rujna) 1968. godine u San Giovanni Rotondu.
Po smrti, na njegovom tijelu više nije bilo ni najmanjeg znaka Isusovih Rana. Oko gotovo sto tisuća ljudi, ispratilo ga je na vječni počinak, dok će se godinama poslije njegove smrti proširiti glas o njegovoj svetosti, kao i o brojnim čudima, te ozdravljenjima zahvaljujući njegovom zagovoru.
Blaženim će ga 1999. godine proglasiti Ivan Pavao II., papa, te svetim 2002. godine.
Zaštitniče civilne vojne službe, te katoličke mladeži, moli za nas.
MOLITVA
Bože, Svjetlosti vjernika i Pastiru duša! Ti si svetog Pia iz Pietrelcine u Crkvi postavio da riječju pase i primjerom izgrađuje Tvoje stado. Daj nam po njegovu zagovoru čuvati Vjeru koju je naučavao i slijediti Put koji je zacrtao. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu Tvome, koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.
Izvori:
- http://zupajastrebarsko.hr/
- Sveti zbor za bogoštovlje (2017.); Časoslov Rimskog Obreda, Kršćanska sadašnjost, Zagreb