Snažna i potpuna priznanja u Vjernosti

     U polako mirnom predvečerju Svete (Velike) Subote, imao sam priliku držati u rukama 7 Dnevno, sto sedamdeset i četvrti broj tog lista… u kojem mi je baš majka preporučila članak Malena Nellie i njena čudesna čežnja za Svetim Bogom… Iz tog članka, izvući ću ono što mi se posebno dojmilo, a ulomak nosi naslov “Božje cvijeće”. Pažljivo, još jednom zajedno čitajmo ljepotu koja se dogodila Malenoj ljubičici od Svetoga Boga:

      Kako je vrijeme prolazilo, Nellie se opet razbolila i sve češće ležala u svom krevetiću. Njene majke često su dolazile i donosile joj cvijeće kako bi je razvedrile. Ona im je znala reći: “Nije li Sveti Bog jako dobar kad je napravio tako divno cvijeće za mene?” Naravno, nije voljela umjetno cvijeće i kad bi njega dobila, rekla bi ljuto: “Donesite mi pravo Božje cvijeće, ovo je pretvrdi.”

 
 

Little_Nellie_First_Communion_Dress

opis fotografije: mala Nellie u svojoj haljinici Prve Svete Pričesti


 
 

  Jednog je dana mala Nellie uhvaćena kako se vraća u svoj krevetić s cvijetom koji je uzela iz obližnje vaze. Kad je Nellie vidjela Mariju da ju je zatekla, brzo je sakrila cvijet ispod prekrivača. Sestra Marija tada je umiljato upitala: “Tko je uzeo onu lijepu ivančicu iz vaze?” Nellie je odgovorila: “Nije nitko.”

    “Ali gdje je onda? Možda ispod krevetića?”, uz osmijeh je upitala Marija Nellie te se pravila kako gleda ispod kreveta, na što se Nellie nasmijala i pokazala cvijet koji je uzela. Zagrlila je cvijet i rekla: “Majko, oprosti mi što sam uzela cvijet, ali razgovarala sam sa Svetim Bogom i On mi je rekao da mi ga poklanja. Sveti Bog, majko, mi ga je poklonio…”

    Fascinantno je… Želim vam posvjedočiti kako su fascinantna sva snažna i potpuna priznanja u Vjernosti, kao što je i naslov ove POSLJEDNJE MISLI… jer sve u Vjernosti i skromnosti, priznato, treba pronaći u našem životu kutak za dublje promatranje i promišljanje. Tisuće djece, ma i mnogo mnogo više, to svjedoči na svojim malenim posteljama nemoći i svetosti… koja ih uzdiže Ljubavi Oca i Uskrsla Sina. 

     Zamislite samo Vjeru malenog bića. Zamislite dodir malog stvorenja jednog drugog malenog bića u nevolji… i što taj dodir znači… pruženi prstići oko ručice nemoćne… Patnja kao da grli Patnju… I to ću vam prikazati slikovito, da vidite… da Ljubav… Čista, Iskrena i Nevina… još uvijek postoji… koliko god mi sumnjali u to.

 
 

snazna-i-potpuna-priznanja-u-vjernosti-02

opis fotografije: ručica malenog djeteta u patnji, koja pokušava stisnuti ručicu drugog malenog djeteta u patnji


 
 

    Sve je moguće onom koji vjeruje, a ja vjerujem da nas tek malena stvorenja već uče kako nam je biti zajedno… disati zajedno… stvarati i kreirati zajedno… jer molitva i sakramenti čuda čine. Može li tvoje srce prigrliti bol drugog čovjeka? Ja se pitam, a pitam i tebe: Može li moje (tvoje) srce, prigrliti ono najsvetije u životu našeg bližnjeg? Jer ako se za čas naljutim, to je tek glupost koja može nastati našim neslaganjem koje nije bitno… kao i niz drugih gluposti zbog kojih prekidamo odnose s ljudima koji mogu biti sveti. 

    Želim te potaknuti kao brata i sestru svoju, da budete vjerni Gospodinu. Moja molitva ovih trenutaka, kao i misli koje se stapaju u riječi… ide na tu nakanu. Kroz bol… kroz mistiku trpljenja… i mi možemo imati snažno svjedočanstvo priznanja u Vjernosti… Samo sveta Odanost pruža čovjeku mogućnost da i nakon tisućitog pada može da se izdigne iz svega i doživi uskrsnuće kako duše, tako i tijela. Svi mi postojimo s misijom, a kad misija bude završena i naš život se polako privodi svom Zalasku. 

     Možemo li pokušati priviti se molitvom razmatranju ovih stvarnosti? Može li naše srce, naš razum… poslužiti Svetim Otajstvima? Može li i naše biće biti budno i vjerno Praznu Grobu? Tek latice posipa anđeo moj nad Plahtom Počinka, a molitva u poniznom i pognutom stavu, već ove večeri biva osvježena novošću Topline, Nježnosti i Milosti koja joj je dana kao košuti na izvorima vode. 

    Neka Bog poškropi vaša srca, kao i svećenik vašu hranu… i vas… Neka se kapi vode dotaknu vašeg bića i izazovu misao: “Bog je tu. On me treba.”, jer tako uistinu jest. Nastavljamo moliti? Više vjerovati? Po Uskrsu biti bolji? Nema što vrijeme pokazati, već još sada mi naporom učiniti sve… do potpuna predanja Vjernosti…

 
 

snazna-i-potpuna-priznanja-u-vjernosti-03

opis fotografije: neka anđeoska ljepota malenih ručica dotakne vaše srce…