Toliko toga učinjeno i kroz povijest i kroz stoljeća koja su iza nas… a mi danas… pred tom Jezgrom srdaca, mučenika, branitelja i braniteljica što Domovinskog rata, što još žešćih ratova kroz povijest… O čemu? Na koji način? Zašto?
Ma gdje je zakazalo naše srce? Gdje je duša naša zastala? Koju poruku bi uputio nebeski glasnik ovom narodu i tim ljudima koji su upereni jedni protiv drugih? O, kako se tek nakon nekog vremena te neke stvari vide i otkriju. Tako nam je i u životu… Zar ne?
© nije se lako ni finoćom okititi, ali predragi… nutrinu bodrite, resite, čuvajte…
To je ono kad mi, ponekad i naivni, vjerujemo ljudima. Sreća je i u tom da se možemo malo i našaliti “na vlastiti račun”, ali otvorite Pisma i vidjet ćete da ne vlada u Njemu puno humora, ako ima radosti ima je na istinski način, ali podrugljivima… Tamo piše, zna se gdje je mjesto.
Kao da smo skrenuli s glavne teme života, a Bog nas poziva i da budni budemo i da zorno pazimo na druge i da ljubimo čak i neprijatelje… Slušamo li Ga? Poštujemo li Ga? Dičimo se u svojim riječima i govorima, pa čak i tako mi Bog pomogao… ne može biti olaka poslastica u našem životu! Ne!
© ni vidljivo nije daleko Ono što vječno sja i promatra s Neba
Krv čovjeka nije krv životinje… nije krv svinje… nije krv po kojoj možemo gaziti, koju možemo zanemariti, još više k tomu svemu obezvrijediti ju! Ovi dani, a k tomu i oni prije od Velikog 2000. Jubileja i posvete Nebu, opomena su grešnoj, iskvarenoj i uobraženoj Europi! Nije Markov trg daleko od Banskih dvora!
Zar ćete zaboraviti ono kad su htjeli upasti u Hram, pa još i braniteljima, ostalima na životu, naštetiti? Zar ćemo zaboraviti Silu Duha koja je stajala pred Vratima Hrama? Božjeg slugu koji Šutnjom obraniše molitvenu nakanu Neba i Zemlje Hrvatske?
© vijori se ljepoto i ponosu naš
Molimo… molimo predragi na nakanu, da naša država bude prije svega blagoslovljena od Gospodina, a jedan je Gospodin, posred onih svih “gospodina” kojima se tako i na taj način obraćamo, a ne bi uopće smjeli.
Molimo na nakanu, da se češće ugledamo u crvenilo Krvi koja je predočena itekako na našoj zastavi… da poljubimo bjelinu zastave i ne sramimo se svetosti potomstva i djece budućnosti… a Vodu, More… čuvajmo, jer samo je jedno Jadransko.
Molimo na nakanu, da brat ljubi brata. Tad i uvijeke… Uvijeke i zasvagda urezujmo u Nebo mučeničkim slovima ono što su naši branitelji započeli činom predanja po progonstvu Tamničara svete Žitnice.