Milina je biti u tom zajedništvu. Milina je moći pružiti nježnost i radost drugoj osobi. I kad se to dogodi… ma kad se to ostvari… neizmjerni blagoslov se slijeva u obostranost duša. Ljubljeni ljudi, zahvaliti mi je vama koji ste pozitivno do sad utjecali i meni na jedan takav način pružili i dali inspiraciju – inspiraciju za moliti, za pisati, za živjeti još intenzivnije i k tomu duhovnije.
Nježna je ta ljubav roditelja, djece… No, tako vlada i u drugim ljudskim stvarnostima istinske ljubavi. Sve je to živuće, od krvi i od mesa. Sve je to normalno i glupo bi bilo kad tog ne bi postojalo.
Kako neka prava pod krinkom vlastita truda čovjek zna sebi prisvojiti… Greška je to koju sam počinitelj rijetko kad primijeti, ali pravo na zajedništvo trebamo imati svi.
Mekoća, ljepota, zagrljaj… sve je to upravo ono što je potrebno. Kad čovjek to ima, ma on se osjeća sretnim, drži se radosnim i ide s tim dalje u život.
Nevjerojatno je koliko se crpi snage i energije po nepotrebnim datostima, ali trenutak življenja ako nije u radosti očekivanja tuđe sreće i zadovoljstva, onda može biti prelako i gorak i neugodan…
Nemojte se… Nemojte se prebrzo umoriti, prelako odvojiti i prejednostavno odustati… osobito ne, sred blagoslova duša.