trag življenja

      Ma pred Vječnošću koja je nekako tu, ali još kao da nije do kraja opipljiva… postoji TRAG ŽIVLJENJA. O tome želim promišljati ove večeri, jer kad netko umire, a još je k tomu tu negdje blizu srca, onda uz molitvu ostaje i kutak za slobodu misli. Ja taj kutak sad polako ispisujem, popunjavam… A vi, uz mene, molite malo da Bog olakša patnje bolnih trenutaka onima koji sada umiru.

      Ma jedno pet smrtnih slučajeva od ljudi koji su bili poznati mojim bližnjima, a neki i meni dogodili su se u manje od tjedan dana… i to kao da me potiče da mislim o toj Vječnosti… da ne dopustim bližnjima, ni u kom slučaju, da im ona bude stran pojam, a kamoli da budu nepripravni doživjeti ju. Ne predajite se tuzi, jer nije tužno što je na sveti način pripravno. Pripravna smrt – nikako ne bi smjela biti oplakivana suzama žalosti…

     Uđi čovječe i ženo u kutak nutrine zagrljaja s Vječnim… još bolje… uđi u samu nutrinu zagrljaja s praznim grobom, jer on je dokaz da ni tijelo više ne ostaje tu… Ostaje privremeno, ne vječno! Ako imamo nešto primijetiti… ako imamo nad nečim zastati… to je sigurno prazni grob, jer “Gdje je smrti žalac tvoj?”… “Gdje je smrti pobjeda tvoja?” neka ne promišlja samo netko za nas, već i mi budimo u to uključeni.

 
 

trag_zivljenja-02

opis fotografije: zaista, znati oprostiti se od bližnjeg… znati predati Gospodinu ono najmilije… umijeće je vjernosti (© shutterstock)


 
 

    Blagoslov su naše majke, naši očevi… Blagoslov su naši “stari” što skrušeno odlaze i pripravno s Njegovim Imenom na usnama… s ovog svijeta. I kad se daš u taj trenutak sjećanja na naše mile koji su zastali jednom zauvijek pred Njegovim Licem i Pogledom, onda zagrli taj trenutak i osvježi ga što češće u svom životu kako bi se dostojno mogao pripraviti za Vječnost…

       Odložili smo palmine grane do Nogu Učitelja, i prekrasnim cvijećem smo zasadili vrt kraj Groba… jer to je ono što je čovjek mogao učiniti za života… Znak počasti… znak poštovanja… A tek kad srce predaš, što li milo osjećaš tu Blagost, Nježnost i Iskrenost Mirotvorca svoga koji je uvijek htio biti s tobom u Miru i Blagoslovu.

        Kamo sreće, kad bi taj trag življenja, što češće pobuđivali u svom životu i u svojim teškim trenucima.