Na poseban način baš ovog puta, ovog trenutka… želim promišljati o neostvarenim snovima mnogih ljudi. Neke stvari bismo htjeli izreći na što više konkretan, jasan i donekle prihvatljiv način, kako ne bismo ni mi, a ni drugi ostali zakinuti, ali nažalost… imam osjećaj da bitno ostaje neizrečeno, da Ljubav često ostaje neuzvraćena, a oni koji bi trebali po svemu sudeći biti prijatelji i u kontaktu, ostaju bez odnosa i suradnje. Sve to kao da je suludo, a opet nezamislivo blizu srca.
Puno toga ostaje sama želja. Čovjek je prepun pitanja prema samom sebi i postajući sve više i više kritičan, ujedno biva i nezadovoljan. Znate… koliko toga smo spremni učiniti za drugu osobu iz čiste ljubavi, želje i potrebe… i da se bar malo taj netko sjeti nas u našim nenadanim trenucima i odgovori na čin našeg srca onda kad ni ne slutimo… sve bi imalo svoje zašto! Sve bi imalo svoj smisao! Neće ti propasti kruna s glave ako učiniš za Ljubav Božju ono što se trajno pamti.
opis fotografije: čak i dijete izgubljene nade, živi u svijesti iščekivanja (© dreamstime)
I Crkva je u Iščekivanju Kristova ponovnog Dolaska. Čak i Crkva iščekuje i samim tim nam pruža poduku o strpljivosti, bivajući sama strpljiva u svetom iščekivanju. Uzima si za primjer likove mnogobrojnih svetih ljudi, poput same Blažene Djevice Marije, starca Šimuna, Ane Penuelove i ostalih koji su iščekivali Prvi Kristov Dolazak. Po primjerima tih divnih ljudi nastojmo bar malo ostati u svetoj strpljivosti čekanja…
Puno toga nastane u našem životu i znamo biti jako nezadovoljni i nesretni, tužni i ožalošćeni jer nismo uspjeli u mnogim stvarima zadiviti druge… nismo uspjeli dobiti baš na onaj način na koji smo to zamislili, htjeli… Nezadovoljstvo često, u zadnje vrijeme, ubija čovjeka. To se vidi i osjeti. Čitavo nezadovoljstvo utječe i na bližnje i stoga bismo trebali proraditi i ne biti nezadovoljni. Premda ponekad i u pravu, ustrajmo na putu što ljepšeg i stvarnijeg ostvarenja za nas i bližnje.
Na tom putu neka nas prati Zagovor i Blagoslov Djevice Iščekivanja.