Tijekom molitve, moje srce postalo je gotovo zapaljeno na ovu temu. Dugo vremena ponavljam i utvrđujem za vas već ispisane misli, ali opet u nekom novom stilu, a ovo se baš htjelo… ovo je bilo potrebno… jer sjetiti se svetih trenutaka, sjetiti se svete Jedinstvenosti… neuništiva je sreća duše koja nažalost sad postoji samo kao sjećanje. Lako je tekst oživjeti… Lako je susret oživjeti… Ali kako Nju, tu Radost, oživjeti? Kad se samo sjetim svojih mlađih dana i kad sam znao udijeliti neki poklon nekom… tada se ta Radost činila gotovo neuništivom, a sada… nikako ni pola sreće od one, koju sam tad imao, da sad imam…
Po meni je to… tragedija… gotovo pa tragedija… Čak i prema osobama za koje znam da mi žele dobro, kao da se uvukao negdje duh sumnje i nevjere. Ne pišem vam ovo s poticajem da sad vama uništim radost ili vjeru u neke stvari… ali iskrena srca vam govorim da sam u velikom čudu i upitu sa svim tim što se to sa mnom događa… Volio bi kao čovjek s nekim popričati o ovom… jer vjerujem da je još netko prošao kroz ovo… Netko će reći dio života, a netko to ti dođe i prođe. I to je u redu, ali da li se vrati? Da li mogu vratiti tu Radost? Kako? Kada? Na koji način? Pomozi mi čovječe, jer i ja sam samo čovjek…
opis fotografije: bez obzira na sve, ne želim da nit vas i Boga pukne ikada (© dreamstime)
To je, po meni, kao kad moliš godinama i godinama i vjeruješ i nadaš se… a odgovora?! Kome se obraćaš u molitvi? Ne bitno koje su nakane, kad je srce u pitanju… Kome se obraćaš?! I kad si se obratio… si primio odgovor od Te Osobe? Ovo te tako ozbiljno pitam, jer želim probuktati u tvom srcu žar za otkrivanjem Nebeskog Lika kom si se obratio! Mariji se ukazao arkanđeo Gabriel. Tobiji se ukazao Rafael. Vidjelicama Lurda i Fatime se ukazala Blažena Djevica Marija. Svetoj Faustini se ukazao Milosrdni Isus. Zar za ukazanje treba veza? Zar je za ukazanje potrebno nešto posebno učiniti?
Ovdje se ne traži sad neki znak, već potvrda onog u što se vjeruje. Ovdje se traži opet malo pažnje i nježnosti, a to je svima… svima danas potrebno. Uz sve ove kriminalne radnje koje se događaju širom svijeta… uz svu paniku koja se širi medijem… uz sav strah u nekim predjelima, gdje više ne znaš, da li smiješ prijeći prag, a da opstaneš na životu… Nebo Milosti, Ljubavi, Iskrenosti… što kaže? Mene to zanima, jer i ta Radost je Nebo moga srca. To je tek sitnica što Bog može učiniti da zadovolji srce, a sitnica je možda ništa, ali meni ponekad i sve.
opis fotografije: Kriste, Ti pridigni naše biće iz svih tjeskobnih stanja duše (© dreamstime)
Vjerujte mi dragi ljudi, svaki čovjek će vam izdiktirati svoju filozofiju života i dati svoju definiciju za ono što smatra potrebnim. O, da… pred kolikima smo morali imati otvoreno uho i slušati pažljivo i pozorno ono što oni govore, ali slušati iskrenog sebe… kad smo zadnji put? Pa zar želimo da Radost bude samo sjećanje ili da ono što činimo padne u vodu… Svi smo mi željni, svatko na svoj način, koristi i ploda, uspjeha i pokazatelja stvarnosti koja jest.
Dragi poznati i nepoznati ljudi moga života, trebam vas u molitvi, u nakani, gotovo stopljene s Vodom i Krvi Krista na oltarima po svim Crkvama. Trebam vas za veće dobro u svijetu, po obiteljima, a još više u našim, ljudskim srcima. Trebam vas ne samo po upitu sjećanja na Radost, da ovo pročitate, lajkate, podijelite ili nešto drugo, što traže “poznati i slavni” preko medija… Molimo zajedno… Molimo na nakanu da čovjek ovog vremena postane istinski sretan i zadovoljan.