Predragi u Kristu, na današnji dan 1977. godine, gotovo samo tri mjeseca nakon što je imenovan (27. ožujka) nadbiskupom Münchena i Freisinga, Joseph Alois Ratzinger prima kardinalsku čast od strane Pavla VI., pape.
U svom drugom dijelu obraćanja sred Govora o Poklonu konzistora za imenovanje četiri kardinala (Giovanni Benelli, Bernardin Gantin, Joseph Ratzinger, te Luigi Ciappi), Sveti Otac, Pavao VI. je progovorio o sljedećem:
U ovom trenutku osjećamo potrebu sagledati cijelu Crkvu koju nam je Krist povjerio kao vrhovni zalog Svoje Ljubavi: `Pasi jaganjce moje` (Iv 21, 16)”. Papa, poput budnog stražara, pred očima biva Crkva Kristova, živa u Vjeri, sjedinjena u slavljenju Boga, pulsirajuća u dobročinstvu.
Crkva biva uvijek uzdignut znak iz dalekih naroda (usp. Iz 5, 26; 11, 12); evo, nekih rječitih znakova:
1. aktivna prisutnost u svijetu, pogotovo tamo gdje je potrebno posredovanje njene dobrotvorne organizacije;
2. misionarski napor koji u različitim prilikama nismo propustili osvijetliti i pobuditi;
3. porast zvanja prilično osvijetljen u raznim zemljama zbog čega naši dragi svećenici moraju pažljivo shvatiti znakove zvanja u srcima adolescenata i mladih, kako bi pred njima sjali privlačnom i strogom ljepotom života posve predani Bogu i bližnjima, nepodijeljene duše;
4. svjedočanstvo povezanosti i evanđeoskog kvasca usred najgorih problema koji im danas individualizam i hedonizam postavljaju pred sobom kao izazov;
5. djelo pomoći i socijalne promidžbe provedeno u različitim okolnostima prirodnih nedaća i ljudske pomoći, posebice u korist pravednih, te neizbrisivih potreba zemalja u nastajanju, također s tim u svezi želimo spomenuti kako je deseta obljetnica Populorum Progressio nedavno završena, te zahvaljujemo na učinjenom sjećajući se značenja, opsega, kao i namjere, čija nam je provedba vrlo važna;
6. neumorni kontakti s civilnim vlastima, kako bi se zajamčila, potvrdila, te povećala sloboda navještanja Evanđelja za biskupijske konferencije pojedinih zemalja, te zaštitila sfera djelovanja Crkve; u tom su svjetlu neprestani papini susreti s državnicima, te međunarodnim životom, kao i akreditacija veleposlanika pri Apostolskoj Stolici.
Sve se vraća u dobro poznatu kombinaciju u kojem se Crkva danas osjeća posebno predano: evangelizirajući i promičući ljude.
Primajući kardinalski grimiz, bivajući kreiran kardinalom, Ratzinger na osobit način biva poznat sred Promocije u Crkvi na Drugom vatikanskom saboru (1962. – 1965.)
1977. godine Joseph Ratzinger od strane pape Pavla VI. prima prezbiterijski naslov Santa Maria Consolatrice al Tiburtino tijekom Konzistorija na današnji dan.
1978. godine, kardinal Ratzinger sudjeluje na Konklavama (25. – 26. kolovoza) na kojima biva izabran papa Ivan Pavao I. koji će ga imenovati posebnim izaslanikom Trećeg međunarodnog mariološkog kongresa, slavljenog u Guayaquil (Ekvador), od 16. do 24. rujna. U listopadu, te iste godine sudjeluje na Konklavama, na kojima biva izabran papa Ivan Pavao II.
Biva predavačem Petog redovnog općeg sabora, biskupske sinode 1980. godine s temom: Misija kršćanske obitelji u suvremenom svijetu; potom delegatom Šestog redovnog općeg sabora od 1983. godine na temu: Pomirenje i Pokora u misiji Crkve.
Već 1981. godine, naš cijenjeni kardinal Ratzinger, biva imenovan od strane pape Ivana Pavla II. Prefektom Kongregacije za nauk vjere. Postajući 1988. godine prodekanom Koledža kardinala, za dekana biva izabran 2002. godine.