Čitanje svetog Evanđelja po Marku
(Mk 12, 13-17)
U ono vrijeme: Pošalju Isusu neke od farizeja i herodovaca da Ga uhvate u riječi. Oni dođu i kažu Mu: »Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?« A On im reče prozirući njihovo licemjerje: »Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!« Oni doniješe. I reče im: »Čija je ovo slika i natpis?« A oni će mu: »Carev.« A Isus im reče: »Carevo podajte caru, a Bogu Božje!« I divili su Mu se.
Riječ Gospodnja.
Preljubljeni,
možda ste se tijekom čitanja ovog Evanđelja dana pitali: Pa dobro kakve veze… kakve povezanosti ima ovo Evanđelje uz naslov… No, ispisujući tek vlastiti pogled na svetost ovog Evanđelja dana, kao i uvijek, svi mi skupa, možemo shvatiti, ako već nismo da bogatstvo, ljepotu i stvarnost ove evanđeoske Riječi možemo shvatiti, tumačiti… sagledati i razmatrati na tisuće i tisuće načina… A pazite: Samo u svijetu se služe Svete Mise gotovo svakog trenutka… O, koliko li bogato to Evanđelje dana biva, kad samo spoznamo kako svaki propovjednik… svaki Božji službenik može dobrom i svetom Riječju oplemeniti srca i prisutnih, kao i onih koji to promatraju, te osluškuju preko virtualnog svijeta… To je sve UŽIVO… To je sve stvarno… To je sve tako obogaćujuće… Nevjerojatno…
No, dobro… nekih farizeja i herodovaca, nekad… pred svetost Istine stavimo same sebe… Evo, mi bivamo poslani Isusu… Mi bivamo poslani Živom Bogu, kao i Učitelju… kako su Ga i prijatelji Riječi i neprijatelji Riječi, Njega samog, nazivali, budući da On to i jest u konačnici bio.
Privatnici, obrtnici… pa i svi mi pojedinačno… dovodimo prvo sebe, ali potom i samog Boga, do upita: Dobro, znamo sve to skupa tko je bio Isus, no što da mi danas činimo?! Kako to, da se mi danas postavimo?! Pazite, u Evanđelju jasno stoji zapisano: prozirući njihovo licemjerje… dakle, Isus – Živi Bog… itekako pozna stvarnost koju zastupamo… ono što mi uistinu jesmo, Isusu biva poznato. Isus, Bog to sve prozire, da se izrazim tako… na evanđeoski način.
O, da su njihova srca bdjela u Poniznosti i Malenosti Života, ne bi oni Njega iskušavali… Ne bi… ali ne da njima, ona druga strana… ni spomena vrijedna… Mira, pa Ga iskušavaju… pa Ga pitaju ovo sve… I što na kraju cijele te njihove balade?! … divili su Mu se.
Ajde, barem malo sada, zastanite pred veličinom ove Riječi… I upitajte same sebe: Kakav je to moj osobni odgovor Bogu?! Da li Mu se divim iz vlastite neke krive pobude ili Mu se istinski, već sada divim, jer je On Živi Bog… jer je jednostavnost Njegova Gorućeg Srca izrekla: … Bogu Božje! … Zbog čega se ispovijedam?! Zbog čega idem na sv. Misu?! Zbog čega se klanjam Živom Bogu?! Zbog čega sve to skupa činim?! Zbog čega… ?!
Pucaju ljudi po šavovima, danas… Ruše se stanja uma, stanja svijesti… a mi, kao da nas se to ne tiče?! Samo se pitam: Do kad?! Do kad ćemo imati hrabrosti pogodovati vlastitosti, pa i carevima današnjice, ali istinski Bogu… Dao dragi Bog da mi uistinu istinski spoznamo neke stvari… osobito ove bitne vrijednosti… jer Zlo je podmuklije nego ikad… nego ikad…
Ljubljeni, ne bojte se… Bili vi i praznih ruku… bili vi i praznih džepova… ne bojte se… Bog uvijek providi… Istinski i časno, On providi… Ako se dosad niste uvjerili u Milost Božje svete Providnosti, onda se počnite istinski moliti, upravo za Božju svetu Providnost… jer kao i zajednički odgovor Bogu, naš osobni odgovor Bogu na postojeću realnost života je itekako važan.
Izvor:
- Sveta kongregacija za bogoštovlje (2009.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb