Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
(Iv 7, 1-2. 10. 25-30)
U ono vrijeme: Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da Ga ubiju. Bijaše blizu židovski Blagdan sjenicâ.
Ali pošto njegova braća uziđoše na blagdan, uziđe i On, ne javno, nego potajno.
Rekoše tad neki Jeruzalemci: »Nije li to Onaj koga traže da Ga ubiju? A evo, posve otvoreno govori i ništa Mu ne kažu. Da nisu možda i glavari doista upoznali da je On Krist? Ali za Njega znamo odakle je, a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je!« Nato Isus, koji je učio u Hramu, povika:
»Da! Poznajete me
i znate odakle sam!
A ipak ja nisam došao sam od sebe:
postoji Jedan istiniti koji me posla.
Njega vi ne znate.
Ja Ga znadem
jer sam od Njega
i On me poslao.«Židovi su otad vrebali da Ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na Nj ruke jer još nije bio došao Njegov čas.
Riječ Gospodnja.
Danas nam, istina Evanđelja, predragi u Kristu, ukazuje na stvarnost jedinstvene reakcije koja uči kome pripadamo, kao i to tko je Jedan istiniti o kojem Isus progovara.
Njega vi ne znate. – istinito je svjedočanstvo Riječi, budući da i čovjek današnjice luta sa svojom tzv. pripadajućom stvarnosti idolima, idealima ili kumirima svog vremena…
Da li čovjek, danas, spoznaje Krista? Da li čovjek danas pokušava preko Krista spoznati Oca? Kako se to čovječanstvo ovog vremena želi riješiti otkrite stvarnosti Istine? O, kako li se na sve načine Istina želi prikriti, a Ona tako jasno i očigledno i danas biva obznanjena u stvarnostima koje možda ne na prvu, ne odmah… ali definitivno kad-tad isplivaju na površinu…
Danas nam, osobito pred ovim otkritim jezikom poslanja ostaje snažno i iskreno zavapiti… jer mi, u dubini srca i duše, uistinu želimo pokušati doprijeti do Oca kojem je Isus itekako blago i ponizno, nadasve čitavim Bićem pripadao…
Molimo Gospodina da se nikad ne odijelimo od Njega… Njegove Volje… jer Ona uistinu uvodi u Vječnost. I ovo proljeće, koje polako otkriva blagodat Prirode, kao i ljepotu cvata, ljepotu šarenila… ukazuje na svog Stvoritelja… Rađanja djece… pa i rađanja sve te stvarnosti koja upućuje na Boga… jasno ukazuju na Jasnoću… jer Bog jest čista Jasnoća i Istina… Svetost i Punina…
Odreagirati, kao i jasno dati do znanja o stvarnosti i svetosti Očeve Volje uči, odgaja i tješi Kristov Govor, te Jezik poslanja – jer sam od Njega i On me poslao. Ta Njegov čas, kao i svaki naš dah, djelatnost, pa i sama postojanost… Očevom su Voljom protkani.
Izvor:
- Sveta kongregacija za bogoštovlje (2007.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb