Sred opravdanosti Neba

Sred opravdanosti Neba

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
(Lk 18, 9-14)

 

  U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu.

    »Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala Ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’

    A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k Nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, Milostiv budi meni grešniku!’

    Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«

 

    Riječ Gospodnja. 

 
 

    Evanđelje ovog dana, predragi u Kristu, 

    usuđujem se reći: blista svojom jasnoćom. Ma razmatrajmo samo o ovom siđe opravdan kući svojoj… 

    Ma tko bi se odvajao od Boga Živoga, osobito onda kad bi bio u prosvjetljenom stanju da je na pravom putu, te da Ga ujedno spoznaje upravo onako kako bi Ga trebalo spoznavati: ponizno i iskreno… iskrenost u potpunosti na djelu. 

    Biti opravdan jest stvarnost svetosti Božje Volje koja je ponuđena svakom čovjeku… Biti opravdan znači stavom, pristupom… djelom ukazati na to tko si, kome pripadaš, što zastupaš… te samim tim ishod nije upitan, jer se poniznost očitovala, iskrenost izrekla svoje, jer je čovjek u konačnici samo izrekao upravo ono što jest. 

    I danas i u svu Vječnost, pozvan si biti carinik, da bi ostao istinski opravdan. I danas i u svu Vječnost, kao Marija i Ivan pod Križem Istine, očituj svoju malenost, poniznost, neznatnost… 

    … da bi te Gospodin prigrlio… da bi bio opravdan… da bi istinski zaživio ovu svetost evanđeoske stvarnosti o kojoj je sam Sin Svevišnjeg progovorio. 

 
 

Izvor: 

  1. Sveta kongregacija za bogoštovlje (2007.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb