Stoji zapisano: »Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja: Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta. Govoriš: ‘Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!’ A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. Savjetujem ti: kúpi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i vidiš. Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.« (Otk 3, 14-20)

      Predragi u Kristu, nije samo Crkvi u Laodiceji prorečena stvarnost o mlakosti… već i mi, itekako možemo izvući bît riječi, misli… koje se tiču i nas. Ohladili smo se od duhovnog… od molitve… od vjernosti Nebu… Idemo nekako linijom podnošenja lakšeg i činjenica je da nam čak i to lakše biva ponekad, odnosno sve češće i češće iritantno… nelagodno… neizdrživo…

    Nemamo baš samopouzdanja… Nemamo neke ustrajnosti… Gotovo pa sustajemo pred teškoćama… pred teretom, križem… pa i bolom i patnjom… Nažalost, nije samo problem u tom što smo mlaki… što smo malodušni… već je još veći problem što nema danas Šimuna Cirenca na tom križnom putu života… Mnogi su se Šimuni sakrili… mnogi su se prestrašili i pobjegli… i upravo stoga ostasmo i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. 

     Velika je zamka kad postoji mogućnost da olako mogu na drugog prebaciti vlastiti teret… i tu se itekako đavao poigrava sa svima nama… kao i mi sami… ali i na nama je odgovornost… Itekako, sva kuknjava i plač… svo jadikovanje i žaljenje na Boga, poput Izraelaca u ono doba Mojsija… sve to Bog vidi… Bog strpljivo sve to promatra… Bog strpljivo čeka predanje do kraja… ono Jobovo: Gospodin dao, Gospodin oduzeo! 

    … jer Božje je Božje, a carevo carevo… I premda će nas neki nazivati bolesnim kormilarima duša… ostaje u konačnici pravi Usmjeritelj naše plovidbe – Krist, Sin Jedinorođeni… Bog, Kralj i Čovjek. Po Duhu Svetom, obraćamo se Trojedinom Bogu… i Ocu i Sinu i Duhu Svetom moleći žarko za mlake i malodušne kršćane: bilo da se radi o nama, bilo da se radi o našim bližnjima. 

   Upravo stoga, u taljici same Vječnosti, pročistimo se i odjenimo u ruho same Milosti.