Kako li mi, draga braćo i sestre, ovo sveto i temeljito Evanđelje dana možemo primijeniti na svoj vlastiti život… svoj odnos prema sebi, svom biću, svojoj djelatnosti. Vrijeme Priprave je vrijeme življenja. Dakle, sada se to događa i sada to biva.
Trajna pripravnost, kao i sveta spremnost… znak su čovjekova rada na samom sebi, jer uistinu ako Evanđelje dana (Lk 12,39-48) još jednom, u okrilju svog doma idemo čitati biti pripravan, trebala bi biti istinska zadaća svakog kršćanina.
Ne samo biti pripravan na Drugi dolazak, već u svem življenju provoditi trajnu pripravnost, jer drukčije ne mogu opstati, ne mogu “rađati” nove, temeljne stvarnosti, a to je ono bitno i jako važno kako bi mogao graditi odnos s bližnjima.
Prvo nam je biti pripravan zahvaljujući molitvi u kojoj hranim sebe, pronalazim sebe, živim sebe… otkrivam sebe. Potom po sv. Misi u kojoj hranim dušu i sjedinjenje imam s Nebom, s Gospodinom… Hraniti sebe i pripraviti čitava sebe uz svetu, neumornu i trajnu pobožnost – pravi je put za suživot, blagoslov, mir… kao i postizanje Cilja, dostignuće Vječnosti.