O, kad bismo bar malo stali nad tim riječima Svetog pisma i promišljali o temeljnim stvarnostima koje nam i Gospodin i Nebo nude. O, kad bismo bar malo crpili snage iz života evanđeoske Riječi koja vječno hrani i koja upućuje u samu Istinu. O, kad bismo poput sv. Petra, apostola… imali istinsko srce spoznaje tko smo i što smo i pred Bogom stali ponizno…
Predraga braćo i sestre, sve to i još više tih O, kad bismo… treba nas uistinu dovesti do poniznosti. Kako se ostaviti te malovjernosti? Kako sred križa života i nedaća, oluja i razdora počet vjerovat Bogu, Nebu, Istinu da će sve biti u konačnici dobro i spasonosno?! Koliku poniznost duša mora imati da konačno prizna: Grešan sam čovjek, Gospodine! … Što mislite?!
Jednom zauvijek stvoren si i imaš priliku Nebo osvojiti i biti Božji. To se događa samo jednom zauvijek. Velika šteta zavlada onda kad čovjek od grijeha više izluđen ne zna da li je na krivom ili pravom putu, da li sluša srce ili Božju Volju… da li sluša um ili samo što mu društvo nalaže… i od tolikih riječi, slušati smo itekako zanemarili i zaboravili… jer svi mi, najpametniji i naj naj naj… riječju riječ ganjamo i Riječ iz srca izganjamo… To je velika tragedija.
Možemo li biti zapanjeni za Gospodina? Zapanjeni za Riječ dana koja sred svetosti Lukina evanđelja progovara – Lk 5, 1-11? Lađa je tvoje srce, poljubac tvom srcu je Gospodinovo djelo. Križ sred tvog srca sred okomite i vodoravne stvarnosti jest Djelo Neba. Utisni u lađu vlastita života, na obali vlastitih djela… sred pomoći sidra koje ti se nudi… samo Nebo Ljubavi… kako bi mogao opstati, riječ širiti i tu istu riječ provoditi u djelo.
Gospodine, pogledaj na naš trud. Još više pogledaj na našu slabost, nemar, lijenost i sve ono što nas odvaja od Tebe… dovoljan je jedan potez koji će nas k Tebi privući, a od svih tih odjelitelja od Tebe odvući. Ti to možeš, jer si moćan i svesilan… Dobri Bože, neka nas naši anđeli čuvari i sveci zaštitnici uče kako Tebe i Tvoju Riječ slušati… Neka nas svetost Poniznosti nauči istinski priznavati onakvima kakvi jesmo: grešni, bijedni, jadni i ništavni… Ljubljeni Bože, uđi u noć naših života i Svjetlosti vlastite Presvete Prisutnosti rastjeraj sve tmine i magle. Tako neka bude Kapetane naših života. Amen.