Na putu u sela Cezareje Filipove događaju se tri bitne stvarnosti, stvarnosti koje oslikavaju jednu jedinstvenu Stvarnost Sina.
Predragi u Kristu, uočite Mudrost Sina Vječnosti… Mudrost koja pita, poučava i pruža ono temeljno. Normalno je da i Isus pita što drugi o Njemu vele, govore… premda je itekako dobro znao što je to bilo u srcima ljudi i kim su Ga smatrali.
Čovječe… promatrajući ove večeri Stvarnost Sina, promatraš Pomazanika – Krista. Isus poučava da nije lako jer treba da mnogo pretrpi, da ga… odbace. To su tako bitne stvarnosti za pojmiti i shvatiti veličinu Križa… S Križem si gotovo rođen i ako si s tim biljegom opečaćen, taj pečat te prati čitava tvoga vijeka.
Gledajući svoje učenike i gotovo u onim trenucima kad zaprijeti Petru, Sin Vječnosti želi dati do znanja da sve mimo križa može biti gotovo prokleto. Ne Božje!
Sad se postavlja tu pitanje… ma pitanje koje si svi možemo i trebamo postaviti: Što ja u biti želim od vlastita života i od Boga, Tvorca Života? To pitanje želim da si postaviš ove večeri… jer na putu svog života susrećući Boga ne ostaješ istim… jer u svojim traženjima, u svojim lutanjima… u svojim bijedama i jadima… sjetiš se najbitnijeg… sjetiš se Boga svog…
Stvarnost Sina sred Petrova priznanja, biva itekako usidrena u trpljenju, u ljudskom odbacivanju… još više u Muci, Smrti i Uskrsnuću. Što više ovaj naraštaj bude tu Stvarnost razmatrao i k njoj druge privodio, to će biti blagoslovljenije.