Predragi, itekako smo pozvani promišljati i razmatrati stvarnost bezumnosti. Svetost evanđelja po Luki (Lk 12, 13-21) na poseban način nam želi izreći da je čovjek sam sebi djelitelj dobara, rasporeditelj bogatstva kojim raspolaže… Doslovce, čovjek sebi može biti veliki prijatelj, a može biti i veliki neprijatelj.
Isus te danas, kao i mene, poziva promišljati o stvarnosti istinske bezumnosti koja vlada i u srcima i u svijetu. Isus pred tebe i pred mene stavlja, kako kaza sv. Brigiti Švedskoj, četiri stupa na kojima Prijestolje Crkve počiva: poniznost, poslušnost, pravednost i milosrđe. Biti u tom i ići tim putem, uistinu je spasonosno… a gubiti se van tih okvira i suprotno tom ići, uistinu može biti itekako pogibeljno.
Jasne nam trebaju biti sljedeće riječi: život… nije u onom što posjeduje. Čovječe, želiš li biti sretan u svom životu, ostavi se svih stvarnosti ropstva, sve navezanosti, pohlepe, požude… dakle, ostavi se sveg zla koje može na neki način biti izvorom drugih grijeha. Srce treba pročistiti! Neumjerenost treba svladati! Ispovijed treba doraditi! Grijesima se itekako pozabaviti… osobito na način da se umrtvljujemo i da započnemo istinski hod preobrazbe: hod pokore, hod poniznost, hod svete skrovitosti… kako u životu Crkve, još više u vlastitom životu.
Onaj tko ima, uistinu ponekad zna zlo se svim tim okoristiti, što šteti prvotno njemu samom. No, ti predragi brate i sestro… nemoj ugađati sebi, te k tomu nipošto ne upadati u zamku stvarnosti bezumnosti… jer nama je da se kako kaza Krist… bogati… u Bogu. Bogatiti se u Bogu: molitvom, dobrim djelima, ljubavlju prema bližnjima, te privrženosti svetosti života…
U Gospodinu se bogati poslušnošću, te poniznošću pred određenima, no svakako i ljubavlju i dobrotom prema bližnjima… Milosrdan budi prema braći i sestrama.
Oprosti… Ljubi… Živi… Djeluj…