Mi smo ti ljudi za koje Isus pita što mi mislimo o Njemu. Svatko od nas u svom srcu stajalište o Isusu, sigurno ima, te dobro zna što o Njemu i misli…
No, ovdje je nešto drugo još zanimljivije – primjer Petra… Prvo je Stijena, jer je za svu Vječnost prorekao o Sinu Ljubavi, a onda mu je rečeno: … nosi se od Mene… jer je, siguran sam, kao što i mi ljudi znamo “spasonosnu” i “netaknutu” scenu imati o “Neopipljivom”, jer je ono sveto… a sve je to tek prvotna prividna faza, čak malenog djeteta… koje se nada svemu dobrom, pa ovo o umiranju, raspeću, izdaji i smrti djeluje gore od fantastike…
S ovim: Što govore ljudi… ? umanjivati nam se… Biti nam je poniznima, skrovitima, malenima… Izgubiti sebe, vjerujte mi, ako je Isus do te mjere išao… mi nemamo što uopće razmišljati o tom… Izgubiti sebe… kad dođemo do te Blažene Milosti i Nebu i svima ćemo zahvaljivati jer smo ušli, čak i u iglene ušice… Shvaćate?
Isuse… mnoge su riječi, mnoge kletve i proklinjanja izišle o nama sred usta naših bližnjih ili je to ostalo posijano u njihovom srcu… Mi Te molimo da nas zaštitiš… da nas Svjetlom Ljubavi Svoje pratiš i očuvaš…
Premda nas nekad i grijeh svlada i nemoć obuzme… Ti i dalje budi naša Stijena i naša Jakost… jer ćemo se raspasti, ako ne budeš uz nas.