Čitanje svetog Evanđelja po Luki
(Lk 13, 31-35)
U onaj dan pristupe neki farizeji i reknu Isusu: “Otiđi, otputuj odavde jer te Herod hoće ubiti.” A on će njima: “Idite i kažite toj lisici: `Evo, izgonim đavle i liječim danas i sutra, a treći dan dovršujem. Ali danas, sutra i prekosutra moram nastaviti put jer ne priliči da prorok pogine izvan Jeruzalema.`”
“Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvočka piliće pod krila i ne htjedoste! Evo, napuštena vam kuća. A kažem vam, nećete me vidjeti dok ne dođe čas te reknete: Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!”
O, Krvi Preljubljenog Sina… O, Krvi što progovaraš jače od bilo kakvog krika kojeg čovjek može zamisliti i koja nadilaziš sve postojeće frekvencije jačine i moći materije koja se nameće kao nešto snažno i jako… a to si samo Ti… Ogoljena, a opet Sveta i Dostojanstvena Istina!
Predraga braćo i sestre, predragi… ma kad ćemo shvatiti da je Bog taj koji izgoni svaku bol i svaki strah; svaki nemir i svaku laž… da je Ljubav ta sveta stvarnost koja ne pozna straha, već kako davno napisa sv. Ivan, apostol i evanđelist… upravo ona Stvarnost koja izgoni strah.
Današnje evanđelje jasno progovara o jedinom, svetom Proroku koji jest Istina. Proročanstvo Istine, nadalje, najavljuje Onog koji dolazi. Ma, Istina samu Sebe najavljuje! To je Moć koju ni ne možemo zamisliti, ako ne uranjamo svakodnevno u svetost molitve, svetost Njegove Riječi… u svetost jedinstva i sjedinjenja s Njim…
Nije samo Jeruzalem ubijao proroke… kamenovao poslane… O, ne! Danas, još gore, Proročanstvo Istine itekako silno od mnogih želi biti i ušutkano i umrtvljeno i uništeno i ubijeno do temelja. Isus, Liječnik jučer, danas i sutra… u svu Vječnost poziva i tako se silno ožalostim kad shvatim kako čovjek danas nimalo prostora za Isusa ne ostavlja.
Sveci su kroz povijest pozivali i danas pozivaju, prije svega vlastitom postojanosti, a onda i djelovanjem, na obraćenje, na poniznost i na poslušnost Istini. A mi?! Upitajmo se: Želimo li Istini dati prostora u svom životu? Želimo li Istini dopustiti da zavlada u našim domovima i društvima? Želimo li proslaviti stvarnost Križa u svom životu?
O, želja nad željama je mnogo, a stvarnost je tako drukčija, da se čudim što uopće još možemo i gledati i živjeti blagodat, jer Ljubav nije ljubljena… I zato: Hvala Ti, Sine svete Vječnosti, hvala Ti na svakom svetom Proročanstvu Istine koja si sam Ti, Bog i Čovjek.