Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
(Mt 6, 1-6. 16-18)
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
“Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima
da vas oni vide.
Inače, nema vam plaće
u vašeg Oca koji je na nebesima.
Kada dakle dijeliš milostinju,
ne trubi pred sobom,
kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri
da bi ih ljudi hvalili.
Zaista, kažem vam,
primili su svoju plaću.
Ti naprotiv, kada daješ milostinju
– neka ti ne zna ljevica što čini desnica,
da tvoja milostinja bude u skrovitosti.
I Otac tvoj,
koji vidi u skrovitosti,
uzvratit će ti.Tako i kad molite,
ne budite kao licemjeri.
Vole moliti
stojeći u sinagogama i na raskršću ulica
da se pokažu ljudima.
Zaista, kažem vam,
primili su svoju plaću.
Ti naprotiv, kad moliš,
uđi u svoju sobu,
zatvori vrata
i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti.
I Otac tvoj,
koji vidi u skrovitosti,
uzvratit će ti.I kad postite,
ne budite smrknuti kao licemjeri.
Izobličuju lica
da pokažu ljudima kako poste.
Zaista, kažem vam,
primili su svoju plaću.
Ti naprotiv, kad postiš,
pomaži glavu
i umij lice
da ne zapaze ljudi kako postiš,
nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti.
I Otac tvoj,
koji vidi u skrovitosti,
uzvratit će ti.”
Predragi u Kristu,
naspram riječi licemjeri, vidimo kako nas Ljubav, Mir našeg srca, te Utjeha naših dana i svetih trenutaka poziva na skrovitost. Svetost skrovitosti jest upravo u tom što je to tako neznatno, maleno… tako iskreno, a opet ponizno… tako jednostavno, a opet tako veličanstveno.
Pred Nebom svete Istine i pred Mudrosti koja svu našu stvarnost poznaje, ostaje nam ljubiti, živjeti i njegovati skrovitost. Kako? Čitajući riječi svetog Evanđelja po Mateju… riječi navedenih redaka samog podnaslova… tako jednostavno i dostojanstveno po svetom evanđelistu sve biva ispisano… gotovo urezano u duše Svetog ulomka… Svetog pisma.
Što je bitno? Kako se postaviti? Kako druge podučiti? Kako ispravno živjeti? Za sve to, Krist jasno progovara kako je potrebna sveta skrovitost. Od danas, ukoliko niste tako razmišljali prije, od danas ovo zaživite u vašim životima… počevši od odnosa sa samim sobom, pa do odnosa pred drugima… sred molitve, sred posta… sred milostinje.
Važno je da se navuku zastori i da se, slikovito govoreći, potamni sva scena življenja… ali ne u smislu da hodim tamom ili po grešnim nagnućima, već da ono sveto gotovo od samih nas biva tako duboko skriveno i tako istinski sačuvano da se i sami iznenadimo koliko napredujemo, koliko blagoslova nosimo i koliko svetih vrijednosti posjedujemo… ponajpače pred Lice Sina svete Vječnosti…
… jer skrovitost te treba vući sve više i više u tihe i neznatne zakutke, … u mirne i svete predjele… blagoslovljene i koljenima pokleknutim sve češćim i češćim nagnućima duše, duha, tijela… čitava bića…
Stoga, čitajmo sve češće i razmatrajmo tim više nad evanđeoskom stvarnosti svete Riječi… da bismo uistinu zaživjeli Duh Sina koji u nama klikće: Abba! Oče!