Čitanje svetog Evanđelja po Luki
(Lk 2, 36-40)
U ono vrijeme: Bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.
Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila u njemu.
Dok gotovo jedva čujno čujem kišu kako pada… dok u ovim tako kasnim, a opet ranim noćnim satima promišljam o potresu, o stradalima, o Petrinji, Sisku… žrtvama… u svemu slutim Blizinu Neba… veliku, svetu, iskrenu i jedinstvenu Blizinu Neba… Teško je nad stvarnosti koja iznenadno zahvati i pitamo se zašto. Sigurno postoji razlog, gdje nas i ovdje Bog potiče na jedno buđenje, na jedan odaziv… na snažnije zajedništvo: bilo u molitvi, bilo u pomoći… Sigurno postoji razlog…
Današnja svetost evanđeoske Riječi (Lk 2, 36-40) nam progovara o jednoj proročici Ani… iz plemena Ašerova… odmakloj u godinama. Ova Riječ nadalje progovara kako je ona danju i noću služila Bogu. Ova Riječ, tebe i mene, potiče kako danas živjeti. Hraneći se od Te Riječi, te služeći nebeskoj stvarnosti, čovjekov život biva ugraviran, ukamenjen… kako god… u Gospodnjoj svetoj stvarnosti i tu nema greške…
Uvijek će postojati pitanje nevinih stradanja i uvijek će biti životni misterij sveobuhvatna stvarnost, ali samo Janje Božje – životom i djelom – potvrđuje što je bitno. Stoga, ne samo moliti, već i postiti. Postovima i molitvama, služeći Gospodinu, proročica Ana činila je ono bitno, usvojila ono važno i vlastitim primjerom, ostavila trag koji seže i do naših dana, ali i do svete vječne Budućnosti, u Gospodinu. Jedino tako naprijed… Jedino tako možemo oživjeti i produbiti svetost življenja.
Dok mnogi hitaju u pomoć stradalnicima… dok se kupe potrepštine za najpotrebnije… postovima i molitvama i mi, poput Ane, okrunimo ovu pokorničku stvarnost. Neka započne ta pokornička stvarnost u ovom vremenu sadašnjosti i neka traje onoliko koliko to sveta Božja Volja iziskuje od nas. Obogatimo vlastiti trenutak… pomazani svetošću Pomazanja Duhom Svetim, umiveni u Milost Okrepe Duha Mudrosti, Ljubavi i Umnosti… ponizno hodeći kroz ovu sadašnjost… tako skrovito, neznatno, sveto i dostojanstveno.
Utecimo se svetosti sv. Josipa, zaštitnika domovine, te ove nove crkvene godine… sv. Lovri, zaštitniku Petrinje, te sv. Kvirinu Sisaškom, zaštitniku Siska. Njihovim zagovorom i pomoći, kao i zaštitom bl. Eugenie Ravasco, blaženice dana, krenimo graditi svetost odnosa, ljubavi i nutarnjeg blagostanja.