Čitanje svetog Evanđelja po Luki
(Lk 1, 57-66. 80)Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, no mati se njegova usprotivi: “Nipošto, nego zvat će se Ivan!” Rekoše joj na to: “Tȁ nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.” Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa: “Ivan mu je ime!” Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: “Što li će biti od ovoga djeteta?” Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.
Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.
Znate predragi, posebnost sv. Ivana… uči nas i odgaja poniznosti, ali istinskoj poniznosti, kao i samoj radosti kojoj po pitanju sv. Ivana Krstitelja mi svjedočimo još u utrobi njegove svete majke Elizabete. I porodi sina. Nakon toliko godina vjernosti, odanosti… truda i napora; bivajući Božjom, rođakinja Blažene Djevice Marije… ne klikće više sama od radosti, već kako nam sama svjedoči: zaigra mi čedo u utrobi.
To čedo trebalo je proći težak životni put za Svetost… To čedo nam jasno daje do znanja kako biti zahvalan Gospodinu na daru života, na Ljubavi koju nam Bog pruža. Zamislite veličine jednog čvojeka, jednog Krstitelja… koji svjedoči živoj Ljubavi Božjoj prema vlastitom Sinu – Izabraniku, Miljeniku… i prema čitavom vlastitom, Božjem narodu, Izraelu. Čudili su se kako ne ide nekim redom sam odabir životnog imena od strane roditelja – Zaharije, Elizabete… Silno su se čudili, kako na sam spomen imena… na sam natpis… Zaharija progovara, budući da mu se umah otvoriše usta i jezik.
Poput sv. Elizabete, te sv. Zaharije, mi smo predragi pozvani uočiti posebnost sv. Ivana i još više blagoslivljati jedni druge… blagoslivljati Boga u drugima, uočavajući njegovu Blizinu i njegov Hod sa vlastitim sinovima i kćerima. Kasnije dolazimo i do onog kako je sv. Ivan Krstitelj rastao i duhom jačao… boravio je u pustinji i to nam sve govori o jednostavnosti i posebnosti.
O, sreće i utjehe… kad roditeljska moć blagoslova urodi svetim plodom… plodom same svetosti vlastita djeteta.