Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
(Mt 9, 14-15)
U ono vrijeme: Pristupe Isusu Ivanovi učenici govoreći: “Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?” Nato im Isus reče: “Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!”
Predraga braćo i sestre, doći će već dani kad otmu Sveto i kad ugrabe najdragocjenije – Zaručnika naših duša… Zaručnika naših života.
Sva sreća da je Gospodin s nama. Sva sreća da Mati, Marija i danas progovara: Što god vam rekne, učinite. – jer je Zaručnik s nama, jer nam možda fali vina ili drugi poste oko nas, ali mi imamo Boga i zato pored vlastita srca, slušajmo Boga.
Doći će već dani i došli su, kad su oteli u nekim zemljama svetost blagoslovljene vode, milost pričesti na jezik sred samog Božjeg sebedarja na tako poseban način, kao i sam pristup crkvama poradi čega?! Kuge ovog vremena?! Koronavirusa?! Čega… ?! A pisano je: Tko će nas rastaviti od Ljubavi Kristove?! Ovo Pavlovo pitanje i danas vrijedi, jer i nevolja i progonstvo i mač i glad i golotinja… rastavljaju narod… rastavljaju sveti puk od Boga.
Što će nam vrijediti svi sakramenti ako poradi bilo čega odijelimo sebe, svjesno, od Neba, od Vječnosti i od Boga?! I trebamo strepiti pred vlastitim spasenjem… i treba nas biti bojazan nad svanućem sutrašnjice… jer kad nam otmu Sveto onda je uistinu pitanje… a kamo s dušom?! Stoga, to najsvetije – dušu svoju… već sad predaj Bogu… već sad predaj svetoj Vječnosti i Nebu, po molitvi, predanju, milosti Euharistije… već sad…
Doći će dani i postit ćemo, ali već sad djelujmo. Nisu zaludu Ivanovi učenici pitali Isusa: Zašto? Ne vidim tu ni ljubomore, a ni bijesa… Taj upit, kao i još mudriji odgovor, jako je razborit… Budimo dionici svakodnevnog promišljanja nad Riječju Istine.