Jedina i sveta

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
(Mk 12, 28b-34)  

 

      U ono vrijeme: Pristupi Isusu jedan od pismoznanaca i upita Ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, iz sve duše svoje, iz svega uma svojega, i iz sve snage svoje!«

      »Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.«

      Nato će mu pismoznanac: »Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim Njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga – više je nego sve paljenice i žrtve.«

      Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: »Nisi daleko od Kraljevstva Božjega!« I nitko se više nije usuđivao pitati Ga. 

 
 

    Ovog se dana, predraga braćo i sestre, proslavlja svetost Istine Ljubavi… osobito po Pismima urezana, k tomu i samim Životom sred Patnje i Križa ovjenčana… te kasnije Uskrsnućem, Uzašašćem… još više Poslanjem Duha proslavljena. 

      Razmatrati o Ljubavi datost je Neba koju srce treba i može i u ovom vremenu provesti u djelo. Bez Ljubavi… bez istinskog odnosa prema Bogu, sebi i bližnjem… Ljubav trpi. 

      Dade Sina Svog Jedinorođenog – stoji zapisano u Pismima. Ma samo kad na Abrahamovu žrtvu pogledamo, ova Božja Ljubav… ovo sveto Darivanje vlastita Sina… dobiva još veće značenje, jer to je ono što danas Crkva proslavlja. To je ono o čemu si danas pozvan razmatrati. 

     Pismoznanac pristupi Isusu… Pismoznanac, kojem će Sin Božji reći: Nisi daleko od Kraljevstva Božjega! Pismoznanac koji pita o Vječnom i koji dobiva Vječno. 

     Da li ti je istinita Ljubav bitna? Da li tu Ljubav čezneš? Ljubav… Ljubav… Živjeti Ljubav danas i provoditi Ju u djelo… o, kako je to gotovo prognanički osuđeno, ismijano; prezreno, odbačeno… Ne, prljava strast – nije ni približna Ljubavi! Pohota i požuda, za što bismo trebali moliti da nas Gospodin oslobodi, ne ide putem svete Ljubavi! Zaborav na dječji plač, na “krvav znoj” i mukotrpan rad… i u blato poradi bližnjega – povreda je Zakonu Ljubavi i gotovo bojazan pred životom s Ljubavi. 

     Svatko od nas ovaj sveti Ulomak (Mk 12, 28b-34) može tumačiti kako god hoće, ali Isus je jasno rekao i volio bih da ove riječi najvećih zapovijedi već sada razmatrate, te ujedno počnete provoditi u djelo, poradi Gospodina – Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. 

     Poput Gospodina, takva je i Ljubav… jedina i sveta… Jedina dostojna pjeva i umjetnosti i življenja i umiranja… jer ništa sam bez Nje.