Čitanje svetog Evanđelja po Marku
(Mk 1, 29-39)
U ono vrijeme: pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah Mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.
Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda Nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I On ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su Ga znali.
Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše Ga Šimun i njegovi drugovi. Kad Ga nađoše, rekoše Mu: »Svi Te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
Pravi Lijek… Prava Utjeha… Prava Milost… uvijek po Božjoj svetoj Volji… i ne samo za pojedinca, već za mnoge, stiže u pravi čas… dolazi po svetosti Milosti i Okrepe u pravi trenutak…
Kako se ugledati u veličinu te nepristrane Ljubavi? Kako nasljedovati Ljubav, koja prije ljubi čovjeka, bližnjega… negoli žrtvenik i prinos? Koja prije traži pomirenje po Ljepoti Istine, a tek onda prinos Bogu ugodan i mio?
Mnoge izagna zloduhe. Čak im nije dao govoriti. I mi ovog trenutka želimo prikazati stvarnost u kojoj se istinski pronalazimo, kako bi nas Duh i Voda, Vjernost i Istina… zaštitili od manipulacije, napada, obmanjivanja ili bilo kojeg drugog načina spletki i prevare koje dolaze od strane Laži, Zmije, Zvijeri… kako god.
Svi Te traže. – govorili su apostoli Isusu. A koju poruku naše srce ima pred Isusom? Tražili ga ono? Da li ga ono želi uistinu, u cijelosti i ne-podijeljenosti primiti u nutrinu svoju? Ako istinski tražiš Isusa i svim mu srcem vapiš… On će stići. On će rasvijetliti tmine i Blagoslovom tvoj život obasuti neizmjernim milostima – On, sama Milost.
Koliko čovjek ima u danu prilike da Bogu priđe… da Mu se pokloni… da Ga istinski prigrli, prihvati i primi u svoj život. To je fascinantno, da kad bi čovjek razmišljao o tom, srce bi mu proplakalo, ali od radosti i on bi radošću zahvaćen sve molitve topio u sjeme zahvalnosti. Umirao bi sebi, živio za druge. Disao bi i djelovao; sve činio i prikazivao samo Gospodinu na čast.
Sveti Fursa, Boj Neba i Pakla, doživio je na način Bogu poznat i tom svecu, ali i ti si pozvan dušom i tijelom, te čitavim bićem razmatrati i moliti za dar razlučivanja Dobra i Zla, Neba i Pakla. Upravo u djelovanju, molitvi… aktivnoj, ustrajnoj… krije se jedan od napredaka u nutrini Boja u kojem se nalazimo… i tad` nema raspre sred borbene stvarnosti.