Veliko prostranstvo Svemira posjeduje male, ali tako znamenito i za čovjeka nadahnuto umijeće… svoje čestice… oku tek jedva primjetljive, a službom tihe djelatnike… Svaki atom, svaka čestica… ima svoj zakon, svoju službu. Tko voli galaksiju promatrati… tko je zadivljen tim Svemirom, ne može tek slučaju prepustiti nešto što vjekovima traje… Zahvaljujući Komu? Zahvaljujući čemu?
Mene fizika toliko nije zanimala kroz školovanje. Ovaj zakon – onaj zakon… Ali Svemir, koji se tiče fizike…? S kim da ga usporedim… ili prispodobim…? Onaj svećenik koji propovijed danas priprema… može u jednom atomu pronaći puno toga što će pomoći i nama i našim bližnjima. Zašto se to pronalazi baš Tamo i baš tako? Zašto to uopće postoji? Komu to služi? Samo da oko zadivi? Ne…
Kad bi ti bio tako malen u svojim prohtjevima, željama, porivima… svemu… poput te čestice, tko bi za tebe znao? Što koristi svecu kanonizacija kad je mrtav? Što koristi čestici naše promatranje, naše divljenje… ? Što koristi epruveti ispitivanje, istraživanje…? Što meni kao čovjeku koristi trenutak inspiracije, ako ja to nemam komu prenijeti?
Gotovo četiri tisuće puta u tek svojih nekoliko godina života, ali svakodnevno… imamo priliku za biti bolji! Imamo priliku pokazati se pred Nebom, a to ubraja i svece i anđele… boljima… jer i nama jednom je “hodati Tim Prostranstvom”, samo u još ljepšem, dubljem tragu… Tamo gdje su naši predci predaka koraknuli. Zadivljujuće je kako ćemo sada moći usporediti jedan Lik s djelom čestice… Lik Blažene Djevice Marije…
opis fotografije: Reci veličanstveno DA predanja… mira… tišine… nježnosti… Reci Marijo… (© dreamstime)
Marija… Marija… ujednačena, usklađena sa Svemirom odaje hvalu i Mir Gospodinu. To je Marija… Veliki naš problem… veliki naš gubitak jest upravo taj nedostatak ujednačenosti i usklađenosti prvo sa čovjekom, potom s Bogom… sa čitavim Svemirom… I toliko hladnoće ima u srcima… toliko nemara… toliko napuštenosti… čovjeka to ne zanima, a čestica naspram toga sa česticom može usklađeno nešto i postići… Hostije u nama… Hostije po nama… Tijelo Krista Mirotvorca… pruža svoje Zrake Srca i Plam Ljubavi za što… ? Uspijevam li otkriti o čemu je ovdje riječ…? Želim li uopće to… ?
Marija… koju nam Crkva danas stavlja za primjer, želi uputiti molitvu za nas… Želi nas i danas uvesti u otajstva opet ne svoje, već Božje Krunice. Tu se radi o Isusu… o Svjetlu… o Istini… Tu se radi o Veličanstvu koje ne želi samo čovjeka ostaviti blokiranim od zadivljenosti, već ga želi podučiti postupanju s drugima i sa samim sobom. Sjetimo se Marije… Dopušta li ova sadašnjost, kao i ovo događanje oko nas usporediti Mariju sa sobom… jer mi je nazivamo Uzorom i sve to stoji, ali Marija – Krv i Vodu… duboko u Sebi poznaje, a otkriva tek onima koji su spremni tu Krv i tu Vodu uzeti sebi za primjer življenja!
Marija… ma definitivno razumije ovo što je napisano… Blagoslovom predaje Ocu i ukazuje na Onog kog milo drži u Svojim Prečistim Rukama. I ti budi čestica. Budi atom. Budi mir Mira. Želiš li pohranjeno sveto kroz život nositi, sveto umrijeti, s drugima pod zvijezdama usklađeno vapiti, pjevati, Bogu služiti… kad-tad bit će omogućeno. Ma Bog poznaje i tajne srdaca. “Joj, ma zašto…” često ćemo izgovoriti u svom životu, ali tiho… tiše… najtiše… Da… k najtišim postupcima svoga života, nama je približiti se.
I dok molimo, neka Tvoje Prostranstvo Svemira okruni i preda pred Podnožje Prijestolja naše molitve, Tebi, Luci Spasa.