U plamenu i žaru ovog vremena, više no ikad, kuje se Križ Zvanja. Neki ga mogu primijetiti, a neki ne… to je ono kad zvanje ne biva primjećeno. A čemu onda i trud i volja i Božji zov? Kad se netko trudi i daje sve od sebe, ali nije za red… Strašno kako se gasi, ne znam otkud poticano, žar Dobra, kvaliteta postojećeg Poziva… Ne znam otkud poticano, ali prestrašno ljudi kako se neke svećenike nastoji temeljito iskorijeniti iz Zemlje Dobra, Ljubavi, Mira i Pravednosti.
Peć života više stvaramo mi, negoli dragi Bog. Podmetanjem, ogovaranjem i na razne druge načine mi kreiramo žar, a kad se iskrice spoje, Križ plamti… sve je žar, ali Križ plamti. Neka ti, dušo draga, Križ ne bude lako za izgovarati. Da, mi imamo Križ, ali Taj Križ Gospodin nije dao da bi nas Njim omalovažavao ili sputavao ili ne znam što drugo što je licemjerno. A što čovjek čini? Što čovjek čini danas s tvojim i mojim Križem? I kad se dogodi da smo sve učinili za njih, uzvrati nam se nikakvim postupanjem, sebeljubljem i gradnjom njihovih jazbina i hramova gdje će ih se častiti… gdje će im se klicati!
Toliko vremena imamo… zamislite samo 24 h na dan. Meni je misterij kad zbrojim bar u tjednu 24 h, pa 24 h… pa opet 24 h i 24 h… Joj koliko vremena… a mi jedni za druge UPORNO NEMAMO vremena! Tko je tu lud? Zar da nemam vremena pred Križem bližnjega zastati i učiniti sve da i ja budem netko tko će pomoći bližnjem nositi taj Križ. Teško je kad sve učiniš, kad se potrudiš, kad daš sve od sebe… Tako je teško prihvatiti nikakav odgovor, a da ne govorim o neprisutnosti u trenucima potrebe…
opis fotografije: čežnja… neostvarena, neispunjena… čežnja… za zvanjem i hodom u Nadi (© dreamstime)
Ljubljeni ljudi, BOL je… GRIJEH je… u krajnjoj liniji MUKA… živjeti u takvoj suhoći, gdje nemaš “pitke vode” za ugasiti žeđ pored vatre i svega što stvara suhoće. Lijepo je kročiti uz Krista Pobjednika, ali treba kročiti iz uz Krista Patnika. Podučite me! Naučite me! Dajte mi do znanja kako se kao svetac bičevati do krvi… kako istinski neumorno raditi na Spasenju duše, sebe, bližnjih… kako dobrotom nadvladati kušnje i ići dalje pomažući svima koje ćeš susresti bez ikakve pristranosti bivajući pravi milosrdni Samaritanac.
Suhoću pružamo onog trenutka kad se svjesno odijelimo od potrebitih i jednom zauvijek odlučimo da ne želimo dijeliti ništa s bližnjim… ili pak odgajati ga na putu Poljupca Oltaru… a to je nešto najljepše što Krist čini i danas preko Svojih pomazanika. Grijeh je moj nadvladao mene, gotovo pobijedio ostavljajući me u okovima svog ploda, kao i u strašnom stanju lijenosti i nemoći pred molitvom. Živa je to Ispovijed… Živa je to SLABOST moga čovještva.
opis fotografije: svijeća (© dreamstime)
Molimo za sve one koji nose težak Križ Zvanja. Pred Prvu nedjelju Došašća, pred početak jedne nove crkvene godine, molimo… Nemoj se ustručavati u dobroti misli, djela i postupaka, jer to sve može biti samo na ponos. Nemoj se ustručavati pred Gospodinom pognuti svoju glavu i vapiti iskreno. Vapaj može biti uslišan. Vapaj može puno toga učiniti i upravo stoga tko ustraje u molitvi, uistinu, bit će spašen.
Jednom zauvijek stvoreni od Boga… Stvarnost je to srca koje plamti, ali kad nema inspiracije, plam koliko god velik bio polako tinja i tinja dok se ne ugasi.