Kad sam pripremao govor i riječi za vas… govor dobrodošlice na ovu web stranicu, onda sam rekao: “dobrodošli mi… u Hram Obzirnosti, …” – što mislite, dali sam pogriješio? Nije li Božja Kuća… Božji Dom… prvotni Hram – Hram Obzirnosti za sve nas? Danas ima svega izloženog i griješnog, ali vjerujte mi… najmanje ISKRENE ŽELJE KAKO BI SE S NJOM (ISKRENOSTI) I S OBZIRNOSTI PRISTUPILO ČOVJEKU!
Kad bi se mi barem mogli pred Bogom priznati onakvima kakvi jesmo, vjerujem da bi sve nekako lakše bilo. Zar tebe kao čovjeka od krvi i mesa ne bi zaboljela povreda neke bliske osobe? Zar tebe kao čovjeka ne dira tuđi bezobrazluk ili pak realnost u kojoj nije prisutan svetac kojeg ti Bog posla u ovom životu da te čuva i prati na putu?
opis fotografije: U hodu, u zajedništvu… neka vaše dijete primijeti vašu obzirnost i prisutnost (© dreamstime)
Ja se ponekad pitam, iz dubine duše: Bože, gdje je ta osoba koju si meni poslao da mi bude kao stražar, pomoć i zaštita na putu života? Ma Bože, gdje je ona prvotna “duša od čovjeka” koja je “ležala” u toj osobi koju više ne možeš prepoznati i koju svi mi olako definiramo kao enigmu. A umijeće nije ne poznavati, već prepoznavati i biti blizu. Bože BOLI koja se prostire pred našim srcem.
Ili me voliš i prihvaćaš takvog kakav jesam… ili me jednostavno ne možeš imati blizu sebe i blizu svih onih trenutaka koje smo zajedno dijelili. Ma kad se sjetim samo koliko molitve, koliko posta, koliko svega… a danas ni O od OBZIRNOSTI?! Zašto? Jer je nama teško hodati s već poznatim ili uhodanim grešnikom. Da… nama je teško živjeti zajedno pod istim krovom i dijeliti isti kruh, jer više od cijele bure koja se stvorila u prošlosti… nemamo što reći jedno drugom.