Čitanje svetog Evanđelja po Luki
(Lk 2, 16-21)
U ono vrijeme:
Pastiri pohite u Betlehem i pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno.
Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako Ga je bio prozvao anđeo prije Njegova Začeća.
Riječ Gospodnja.
Od siline radosti i od sveg ushićenja pred Srećom i samom Milosti… nisu samo pastiri ti koji su pozvani da pohite u Betlehem i pronađu Mariju, Josipa i novorođenče… već smo i mi pozvani iz svoje uspavanosti… iz svoje lijenosti… same tromosti… pa i ponovnih jalovih izjava, govora i obećanja pred bližnjima… definitivno učiniti TEMELJITU PREOBRAZBU ŽIVOTA! O, da…
Novogodišnjom proslavom, bez svrhe, ništa nismo postigli. Novogodišnjim slavljem, bez smisla, ništa nismo dobili. I upravo stoga, potrebno je iznova otvoriti onaj blagodat srčanosti, ljubavi, kao i temeljnog sebedarja bližnjima, da bi se dogodila i ostvarila ISTINSKA NOVOST ŽIVOTA I ŽIVLJENJA. Na to poziva već starozavjetni Blagoslov, samog Gospodina… Blagoslov Izraelaca, ali i nas danas…
Kako ispuniti obećano povjerenje i kako izvršiti ono što smo jedni drugima, možda još u nekoj „staroj godini” dužni ostali… ? Upravo tako što ćemo pred Bogom, pa i bližnjima… past u naručaj i iskazati istinsko poštivanje i ljubav, jer toga itekako nedostaje danas. Možemo se mi smijati i izrugivati nad možda nama „besmislenim izjavama” naših bližnjih, no vjerujte mi… svatko iz svog blaga i svoje riznice iznosi najbolje, najplemenitije i najljepše… ukoliko ima bar malo ljubavi, pažnje, pa i morala.
Dosta je bilo skrivanja! Dosta je bilo uspavanosti! Dosta je bilo riječi iza kojih uistinu nismo stajali! Dosta je bilo lažnih predstavljanja! DOSTA sveg što nije ni Božje, ni nebesko… a tek što nije ljudsko, maknulo se apsolutno, potpuno i do temelja od nas i iz naših života…
Svima danas izražavamo raznorazne želje… no, pokušajmo dokučiti jedinstvenu želju… želju Svete Obitelji… uz to, s tim blagom koji nam bude darovan u tim trenucima razmatranja… istinski pristupimo svetim i jedinstvenim željama jednih drugima, a moja vam je istinska želja da počnete graditi temeljno i sveto povjerenje jednih prema drugima… da se počnete voljeti bez kompromisa… i da budete sveta svijeća izgaranja i neuništivi vosak na putu jedinog Puta, Istine i Života koji jest sam Krist!
Izvor:
- Sveti zbor za bogoštovlje (2007.); Lekcionar, Kršćanska sadašnjost, Zagreb