Nismo robovi smrti. Nismo stvoreni za trulež groba. Krist je kao prvijenac iz njega ustao i pokazao nam da je život i poslije smrti naša budućnost. Bog, naš Otac i Stvoritelj, koji nas u svojoj promisli i u svojoj ljubavi doziva iz nepostojanja u život, ne dopušta propast stvorenja svoje ljubavi, te u Isusu Kristu otvara naše grobove i doziva nas u vječni život, sve preobražava snagom i djelovanjem svoga Svetoga Duha te nas uvodi u svoju vječnu radost. Njegovim je uskrsnućem započela preobrazba svega, svih ljudi i svakoga čovjeka – svega stvorenoga i svekolike povijesti.
Uskrsnuće Kristovo, naime, ne dokida smrt ni patnju; ono ne dokida tlačenje i bol (ljudi i dalje stradavaju), ali Isusovo uskrsnuće pruža izlaz. Tko se na Veliki petak mogao izjednačiti s Isusom Kristom patnikom – umirućim – mrtvim, sada zna da mu i patnja i umiranje imaju smisla, da mu je molitva u Getsemaniju prihvaćena i uslišana, da je na jezu zaklapanja grobnoga kamena odgovor odvaljivanje toga kamena s ulaza u grob te uskrsna slava. To je prva, eshatološka, crta uskrsnuća. To je uspjeh pravde nad bezakonjem, uspjeh neobranjenoga poštenja i nevinosti nad zakulisnim igrama i lukavstvom mogućnika; to je uspjeh prepuštanja u Božje ruke nad povjerenjem u naše ljudske vještine kao što su diplomacija, oblijetanje, ucjena, podmićivanje, nasilje; to je uspjeh vjere pa makar da nam se u pojedinim teškim i kriznim situacijama čini da se prepuštamo u ruke Boga koji nas ostavlja, u ruke Boga dalekoga; to je uspjeh poštenja, čestitosti i dobrote nad ljudskom lukavštinom koja se – kad se osjeti ugroženom i poljuljanom – još snažnije hvata istih nečasnih i koruptivnih pokušaja sve do krajnjih, najbezočnijih posljedica. Tu počinjemo doticati drugu, povijesnu stranu uskrsnuća, koja ima golemu vrijednost i važnost za naše ljudsko djelovanje i svakodnevnu praksu. Prividnomu gubitniku, odnosno mučeniku, postaje jasno da ni okovi, ni lanci, ni patnja ni smrt ne će moći ugušiti zasijano sjeme časnih i poštenih nastojanja te krjeposna života i rada; da nasilnik štetu nanosi jedino sebi kad kosi već zreo klas jer će novo sjeme pasti i isklijati novim životom…
© Ulomak je to iz uskrsne homilije nadbiskupa Đure Hranića – Uskrsnućem je započela preobrazba svega (Glas Koncila, br. 17, 2019.)