Sveta Obitelj nas uči da svaki rad mora pratiti molitva. Koliko god katolička Crkva cijeni rad, toliko je opet daleko od tog da bi slijedila zablude našeg vremena, koje su od rada stvorile idole, smatrajući da je on sam izvor svem blagostanju i dovoljan usrećiti čovjeka sama po sebi. Ne! Naša narodna poslovica, lijepo kaže i vrijedno ju je zapamtiti: Kako došlo, tako i prošlo!
Što se bez Boga stvori i stekne, slično je jabuci u koju se odmah u zametku uvalio crv. Izgleda da miruje, ali ju ipak konačno izgrize, te pada sa stabla bez koristi. Naučite se zato, drage učenice, da vašem radu prethodi molitva, prati ga i završi, kao što ste nekoć učile: “Djela naša, molimo Te Gospodine, Milošću svojom preteci i pomoću prati, da svaka naša molitva i rad s Tobom vazda započne i po Tebi započet da se dovrši. Po Kristu Gospodinu našem.”
Da… to nije nikakva bajka, nego čista istina. Dovoljno je da se sjetite apostola na ribolovu: “Hajde u dubinu i bacite svoje mreže za lov”, poziva Krist apostole, a Šimun Petar odgovori: “Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa nismo uhvatili, ali na tvoju riječ, bacit ću mrežu.” (Lk 5, 4-7) I učinivši to, uhvatiše veliku množinu riba, da im se mreža razdirala. Istina je dakle ona riječ – Začneš li s molitvom svoje djelo, pola si ga svršio zacijelo!
Sveta Obitelj nas konačno uči da takav rad donosi blagoslov za vremenit i vječni život. Rad je težak i nesnosan teret samo za onog koji ga gleda ljudskim očima, a ne očima vjere, jer kad se rad promatra očima vjere, onda se ispunjava ona riječ Isusa Krista: “Jaram je moj sladak i breme je moje lako!” (Mt 11, 30) Korijen rada je doduše gorak, ali plod mu je sladak. Zato se uvijek više zadovoljnih ljudi nađe među revnim radnicima, nego li među pospanim lijenčinama… A osim toga, kako se može i zamisliti materijalno blagostanje pojedinca, obitelji, naroda, države, ako se ruke budu prekrižile u krilu, umjesto zasukali rukavi za rad?
I zar bi mnogi kukao u starosti, da je znao iskoristiti vrijeme u mladosti i pošteno raditi? Kada su jednog siromašnog Rimljanina, koji je svojim marljivim radom stekao imetak, optužili za čarobnjaštvo i doveli pred senat, donese on svoje oruđe i pokaže ga uz riječi: “Evo moje čarobnjaštvo. Nažalost, ne mogu vam još pokazati i teški znoj, jer se već posušio.”
Pošteni rad, osigurava nam i vječni život, jer ako je on od Boga naložen kao pokora nakon pada Adamova, to je onda sigurno, ako je vršen s pravom nakanom, vrijedan toliko koliko i molitva. Vidite li dakle, drage učenice, kakvo se golemo blago krije u poštenom radu! Osigurava nam mir srca. Diže u nama ponos. Unosi zadovoljstvo u obitelj. Podiže obiteljsko i narodno blagostanje. Jamči nam vječni život prema Kristovim riječima: “Dostojan je radnik svoje plaće!” (Lk 10, 7)
© Pouku Po radu i molitvi… bl. Alojzija Stepinca, donosimo iz Katolički list, br. 7 – 1943. godine. Uistinu, ovdje u ovom vremenu i blagostanje i dobara, zavrijedi zastati i promisliti o bogatstvu Milosti što slijedi iz zajedništva molitve i rada.