Sin Božji rekao je Brigiti: Gospodar je prosio ženu. Izgradio joj je kuću, naručio joj je sluge, sluškinje i hranu, a tada je otišao u tuđinu. Nakon dugo vremena vratio se kući. Saznao je tada da mu je žena na lošem glasu, da su sluge neposlušne, a sluškinje obeščašćene. Zbog toga se razljutio, izručio je ženu sudu, sluge mučiteljima, a sluškinje bičevanju.
– Ja, Bog, sam onaj gospodar i dušu čovjeka, stvorio sam snagom svoga Božanstva; sebi za zaručnicu sam je uzeo i htio sam joj saopćiti neizrecivu slatkoću svoga Božanstva; a vjenčao sam se s njom u vjeri i u ljubavi kao i u postojanosti kreposti. Toj duši sagradio sam kuću, jer sam joj dao smrtno tijelo u kojem se treba dokazati prokušanom i vježbati se u krepostima.
Ta kuća, to je tijelo, i ima puno osobina: plemenitost, smrtnost, promjenjivost, raspadljivost.
Plemenito je tijelo zato što ga je Bog stvorio i ima udjela svih elemenata, osim toga uskrsnut će u vječnost na Sudnji dan.
Neplemenito je tijelo u odnosu na dušu jer je uzeto od zemlje (elemenata), a duša je duhovna. Budući tijelo po sebi ima malo plemenitosti, mora biti ukrašeno krepostima, kako bi na dan suda bilo proslavljeno. Tijelo je smrtno, jer je uzeto od zemlje, stoga mora biti jako protiv strasti, jer podlegne li istima, gubi Boga.
Tijelo je nestalno, stoga mora biti ukroćeno razborom duše, jer, kada bi slijedilo samo osjetilne podražaje, bilo bi slično životinji.
Tijelo je konačno i raspadljivo, stoga se mora održavati čisto, jer Zli teži nečistoći, zbog koje bi anđeli otkazali svoju obranu tijelu.
Stanovnica ove kuće, naime tijela, jest duša; kao i u kući ona prebiva ovdje zaštićena, i ona održava tijelo životnim. Bez prisutnosti duše u tijelu ono je gnusno, zaudara i strahotno je za pogledati.
Duša ima pet služitelja koji trebaju služiti kući na utjehu.
Prvi služitelj je vid.
Treba biti poput marljivog izviđača koji mora razlikovati neprijatelje i prijatelje koji se približavaju. Neprijatelji dolaze kada oči čeznu vidjeti lijepa lica, strast tijela i ono što je štetno i nečasno; no prijatelji dolaze kada se oči raduju da vide moju patnju i djela mojih prijatelja i ono što služi meni na čast.
Drugi služitelj je sluh.
On je poput dobra čuvara vrata koji vrata otvara prijateljima, no zaključava ih neprijateljima. Prijateljima otvara kada ga raduje čuti Riječ Božju i slušati o govoru i djelima prijatelja Božjih; no neprijateljima zatvara vrata kada želi da se izbjegne zlo ogovaranje i lakomislene prazne riječi.
Treći služitelj je osjet okusa hrane i pića.
On je poput dobra liječnika koji za održavanje života propisuje potrebitu hranu, ali ne preobilje i nasladu jer namirnice treba uzimati poput lijeka. Stoga kod okusa treba paziti na dvojako, naime da se ne uzima ni previše, a ni premalo hrane; uzima li se previše hrane, bit će bolestan, a jede li se premalo, lako će se u službi Božjoj biti umoran i mrzovoljan.
Četvrti služitelj su osjećaji.
Oni trebaju biti poput marljiva radnika i rukama vrijedno raditi, da bi se tijelu pribavila plaća, ali i mudro činiti da bi se ukrotili nedozvoljeni podražaji tijela, a uvijek s težnjom, doseći vječno spasenje.
Peti služitelj je miris dražesnih stvari.
On može zbog vječne nagrade u mnogočemu biti daleko od nas; stoga ovaj služitelj treba biti poput dobra djelitelja koji razmišlja je li duši nešto na korist, je li to zaslužila i bi li tijelo bez toga moglo opstati. Dođe li se do uvjerenja da tijelo i bez dražesnog mirisa, ma u čemu miris mogao biti, može opstati i živjeti, i od njega se za volju Božju uzdrži, zaslužuje se pred Bogom velika plaća, jer krepost po kojoj je zaustavljen osjet i od dozvoljenih stvari, Bogu se jako dopada.
Kao što duša ima pet služitelja, mora imati i pet služiteljica koje bdiju nad svojom gospodaricom i čuvaju je od opasnosti.
Prva služiteljica mora biti puna bojazni i svoje brige usmjeriti na to da zaručnik, Bog, ne bude uvrijeđen prekoračenjem Njegovih zapovijedi i da gospodarica ne bude zatečena nemarna.
Druga služiteljica treba biti pobožna i da ne traži ništa drugo do časti zaručnika i koristi svoje gospodarice.
Treća služiteljica treba biti ponizna i ustrajna da se gospodarica ne uzdiže u radostima i ne podlegne protivštinama.
Četvrta služiteljica treba biti strpljiva, oprezna i sposobna tješiti svoju gospodaricu kod nevolja koje nastupe.
Peta služiteljica treba biti stidljiva i neporočna tako da se ne nađe što nedolično ili nemarno ni u mislima, ni u govoru, ni u postupcima.
Kada duša, kako je prikazano, ima takvu kuću i tako postavljene služitelje i časne služiteljice, sramota je, da duša koja je gospodarica, također nije tako lijepa i pobožna. Stoga želim još pokazati nakit i ukrase duše. Duša treba biti razumna u razlikovanju onoga što je dužna tijelu i što je dužna Bogu, jer zajedno s anđelima ona ima udjela u spoznaji i ljubavi Boga.
Tijelo treba stoga držati poput magareta i pružati mu samo umjerenu prehranu, razveseljavati ga radom, kažnjavati bojaznošću i uzdržljivošću i paziti na njegove poticaje, da duša ne popusti slabostima tijela i ne griješi protiv Boga. Duša treba biti nebeski sklona, jer ona nosi nebesku sliku Božju po sebi; i tjelesno joj se nikada zato ne treba sviđati, a ni radovati je, da ne postane slična slici Zloga.
Treće, duša treba blistati od Božje ljubavi, jer ona je sestra anđela, a osim toga je besmrtna i vječna.
Četvrto, duša treba biti lijepa u svim krepostima jer jednom treba vječno gledati Božju ljepotu; no popusti li tijelu, zauvijek će biti ružna.
Njezina hrana su: sjećanje na Božja dobročinstva, razmatranje Njegova strašna suda i radost prema Njegovoj ljubavi i prema Njegovim zapovijedima.
Duša zato treba marljivo paziti da njome ne zagospodari tijelo, inače bi u njoj sve dospjelo u nered; oči bi tada željele gledati što im se sviđa, no što im je štetno. Uši bi željele slušati što je isprazno, kušalo bi se ono što je slatko i radilo bi se samo za volju svijeta; razum bi pritom bio zaveden, nestrpljivost bi vladala, pobožnost bi oslabila a nemar bi ojačao, grijeh bi se olako prihvaćao i budućnost se ne bi više cijenila.
Konačno bi se i duhovna hrana omalovažavala, i sve što je Božje, duši bi izgledalo previše teško. Ta kako bi moglo ustrajno sjećanje na Boga činiti radost u duši u kojoj je započela vladati strast tijela? Kako bi se duša mogla prilagoditi volji Božjoj kada joj se dopada još samo tjelesno? Ili kako se može razlikovati istinito od lažnog, kada je sve što je Božje duši postalo teško?
O jednoj tako unakaženoj duši može se reći, kuća Božja plaća najamninu Zlome i njemu je odana.
© Predragi u Kristu, ovaj cijenjeni ulomak Čovjek – iz duše i tijela jest sam Govor Isusov sv. Brigiti Švedskoj, kojeg nalazimo u njenim Objavama (Objave, knjiga VI., pogl. 66). Neka nam ono uistinu bude na korist i Spasenje. Ulomak je ujedno izvadak iz knjige Fredinanda Holböcka – BOŽJA SVJETLOST SJEVERA (sv. Brigita Švedska i njezine objave). (SYMPOSION, Split, 1999.)