© Sred Ljepote i Milosti, Mudrosti i Istine… upravo u ovom vremenu, kad mnogi žeđaju za povratkom iz samostana svojim kućama… te, gdje gotovo nedostaje sama ustrajnost, donosimo veći dio ulomka Put Križa djela Sedam duhovnih oružja, sv. Katarine Bolonjske. Neka se po njenim, svetičinim riječima dogodi Milost svete Utjehe i Preobrazbe za boljitak odluke sred krize zvanja. (Symposion, Split, 2002.)
Iz ulomka Put Križa djela Sedam duhovnih oružja sv. Katarine Bolonjske
… naš Bog, … hoće da ih vodi onim istim putem što ga je prolazio Njegov Sin, koji je od časa Svog Rođenja sve do Smrti išao putem Križa.
Bog njih (novakinje) ljubi očinskom Ljubavlju, i, upravo stoga, žurno ih upućuje križnim putem, da ih učini subaštinicima Svog Sina, dopuštajući vragovima – neprijateljima da ih skovito napadaju, pod prividom dobra. Đavao im ispunja srca velikom gorčinom, da bi se kad ne bi bilo na sramotu, povratile prethodnom načinu života, kajući se što su bile velikim žarom prihvatile redovnički život. To se najviše događa onima koje će najviše donijeti ploda na Gospodnjem putu, a uz to su teško izmučene, jer im izgleda da nisu našle ono čemu su se nadale, i sumnjaju da su ostavljene od Njega, da ih je napustila Milost i svaka pobožnost.
Uistinu, prije ulaska u samostan, velikim žarom iz ljubavi prema Bogu, željele su ostaviti rodbinu i prijatelje. Međutim, neprijatelj ih potiče suprotno velikim sjećanjem nježnosti i čežnje za obiteljskim milovanjem. Bilo da spavaju bilo da bdiju, izgleda im da ne mogu misliti drugo. Osim toga, neprijatelj ih napastuje na sjetilnost i proždrljivost, a one žele vršiti razna pokornička djela, tako da se ne usuđuju čak ne uzeti ni kruha što se stavi pred njih. Kroz kratko vrijeme toliko su izmučene da izgube svaku slast pobožnosti. Tako se nađu u stanju velike žalosti što ih kori, pa govore: – Uistinu sam ja bila bolja prije nego sam došla ovdje, i bolje sam služila Bogu, i pobožnije nego sada. – I tako, pod vidom dobra, neprijatelj ih svlada potičući ih da se vrate natrag.
© Neka se sred naših molitvi i promišljanja dogodi upravo Stvarnost Bičevana Sina svete Vječnosti. Ustrajnost je upravo ono potrebno. To je Krist imao i pokazao vlastitim primjerom.
Kristova zaručnica ne smije podleći nikakvim poticajima na ove varke. Naprotiv, snažno i spremnošću duha, mora jačati svoju slobodnu volju pa reći sebi: – Kad bi i moj Gospodin Bog odredio da me trajno salijeću napasti sve do kraja mog života, ne ću na njih nikada pristati i čvrsto ću ustrajati u svojim odlukama. – Poslije takvog nauma treba se prihvatiti molitve, pa iz svega srca moliti: – Gospodine moj, slatki Isuse Kriste, po Tvojoj neizmjernoj Ljubavi što Te je potakla da se dopustiš privezati uz stup i izložiti okrutnom mučenju bičevanja što Ti ga prirediše Tvoji neprijatelji, molim Te, za moje zdravlje, da me ojačaš za pobjedu nad mojim neprijateljima. Neka mi Tvoja Milost pomogne strpljivo podnositi ovu i svaku drugu bitku. – Zatim, uz zaziv Imena Isusova, pasti na koljena oko stotinu puta, više i manje kako tko može, i pri svakom pokleknuću uvijek zazivati Ime Isusovo. Neka se svaka osoba uvjeri da će primiti pomoć i utjehu, ukoliko bude iskrena srca, kako se izrazio sveti brat Bernardin, dične uspomene.
Ja smatram Bernardina Pavlom našeg patrijarha svetog Franje, od časa kada je Krist, htijući da se Njegov Život zrcali u njemu, obećao jednom od njegove braće da će ga potaknuti na primjer nasljedovanja apostola Pavla, jer se nije nikada do mile volje nasitio zazivanja Kristova Imena. Svima je poznato kako je i koliko sveti Bernardin, u naše vrijeme, proslavio Ime Isusovo, ne samo svojim propovijedanjem, nego također proširenjem u Red, što ga je on obnovio. Zbog ovoga se posve opravdano može zvati Franjin Pavao.
Da se vratimo na predmet, ako se nakon obavljene prethodne molitve, Božjom Voljom napast ne zaustavi, neka Kristova zaručnica odmah, bez straha i stida, pođe svom ispovjedniku ili svojoj majci duhovnoj savjetnici, pa neka se ovako povjeri: – Ja se optužujem da sam veoma jako napastovana da napustim ovaj samostan, a to mi je veoma teško. Molim vas za pomoć. Stavite me u lance ili zaključajte me u ćeliju, dok se ne završi ova borba pa da mogu ostati u mjestu gdje me je Bog pozvao. – Ali, neka dobro shvati, da to mora učiniti jedino ako je silom potaknuta na pristanak. Milostivi Bog, kad vidi nasilje što ga sama sobom snuje, zapovjedit će sotonama da otiđu od nje i nju će obogatiti raznovrsnim krepostima i milostima u ovom životu, a u drugom će je ovjenčati neizrecivom slavom.