… duh svijeta je duh tlačenja i ugnjetavanja, bezobzirne gramzivosti, traženja vlastite udobnosti, obezvrjeđivanja samoga sebe u podavanju površnostima, djelotvornosti na svim razinama. U pozadini svega toga krije se traženje samoga sebe, izokretanje perspektive i svršetak čovjeka po Božjem naumu. To je upravo ono što monah mora izbjegavati, jer je njegov temeljni stav, koji ga čini pravim učenikom, tražiti Boga a ne samoga sebe.
Vladanje svijeta se radikalno suprotstavlja životu utemeljenom na poniznosti, na čovjekovu lišavanju samoga sebe da bi bio Kristov te se stoga stavio na raspolaganje Bogu za spasenje svih.
Kolike “natruhe” – i da su bar samo “natruhe” – duha svijeta nalazimo još uvijek u nama! Moramo postati sve zahtjevniji u prepoznavanju svoga zla; moramo steći sposobnost iskrenog promatranja sebe samih, da bi znali razotkriti vlastite poroke. Kad priznamo svoj grijeh, premda ćemo kasnije zbog slabosti u nj iznova upasti, ne potpadamo više pod njega, nismo više njegovi robovi. Ako je proživljena na taj način, svaka napast postaje iskustvo milosti.
© Gotovo, temu Izbjegavati djela svijeta smo pronašli i izdvojili za vas iz prekrasne i itekako poučne knjige Krotkost: lice monaha, Anne Marie Cànopi, OSB (Benediktinska udruga Nard, Ćokovac, 2011.)