Čitanje svetog Evanđelja po Luki
(Lk 6, 12-19)
U one dane iziđe Isus na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. Kad se razdanilo, dozva k sebi učenike te između njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima: Šimuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja, i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Šimuna zvanoga Revnitelj, i Judu Jakovljeva, i Judu Iškariotskoga, koji posta izdajica.
Isus siđe s njima i zaustavi se na ravnu. I silno mnoštvo Njegovih učenika i silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog nagrnuše da Ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti. I koje su mučili nečisti dusi, ozdravljahu. Sve je to mnoštvo tražilo da Ga se dotakne jer je snaga izlazila iz Njega i sve ozdravljala.
Riječ Gospodnja.
Ne boj se, predragi čovječe, već danas prionuvši uz svetost evanđeoske Riječi otkriti koji komadić tog svetog Ulomka i za sebe… za svoju sadašnjost, za svoju budućnost…
Ono što su i Šimun i Juda Tadej, apostoli… sveci dana… živjeli, pozvani smo i mi… Bio bi najveći propust: dopustiti da zamre ono što je bitno otkriti i zaživjeti, a to je upravo poslanje…
Koliko god živjeli i svakodnevno se trudili umirati tim vlastitim slabostima, grijesima… jednostavno, nesavršenostima koje se kose s Božjim zapovijedima, te svetošću Života… uvijek iznova, prigibajući koljena, te priklanjajući lica svoja poniznosti stava pred Svevišnjom Milosti i Istinom… nikad dosta… nikad toga dosta u našim životima…
Tako je jedinstveno i hvalevrijedno, kad gotovo neustrašivo djeluješ Duhom Svetim zapaljen i kad se istinski trudiš živjeti ono što si otkrio… kad se trudiš ne samo jezikom, već čitavim svojim bićem djelovati… ne samo govorom, već istinskim, požrtvovnim djelima…
Čuvaj dušu svoju i oprezno, te nadasve mudro postupaj… koristeći to darovano… jer jednom, ako upadneš u vatru spletke ili bilo koje zavrzlame, kako ćeš se izbaviti i izvaditi iz tog… i na to si pozvan, već sad, promišljati…
Stoga ne teži toj buntovnosti ili pak nerazboritosti… već poniznost u svemu i nadasve… uvijek se prvenstveno hraneći Onim koji je dao čitava sebe na raspolaganje tebi i meni, kao i svoj Zajednici u kojoj jesmo…
Otkrij svetost Božje Volje… Možda si tek tom nadomak… Otkrij… a potom ne preostaje drugo, već zaživjeti… To je Put u Život… To je poslanje…
Izvor:
- Sveti zbor za bogoštovlje (1991.); Red Čitanja, Svetačka Čitanja, Kršćanska sadašnjost, Zagreb