Čitanje svetog Evanđelja po Luki
(Lk 21, 1-4)
U ono vrijeme: Kad Isus pogleda, vidje kako bogataši bacaju u riznicu svoje darove. A ugleda i neku ubogu udovicu kako baca onamo dva novčića. I reče: „Uistinu, kažem vam: ova je sirota udovica ubacila više od sviju. Svi su oni zapravo među darove ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sav žitak što ga imaše.”
Riječ Gospodnja.
Pročitajte si, predragi u Kristu, ako je potrebno ponovo ovo Evanđelje dana… Ponovo Ga ponovo… iznova Ga doživite…
Zastanite potom kratko, te prijeđite na razmatranje…
Od svih ovih evanđeoskih redaka unutar ovog ispisanog i pruženog svetog evanđeoskog Ulomka, nekako kao da mi se urezuje posljednja rečenica… završna Isusova nota govora: Svi su oni zapravo među darove ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sav žitak što ga imaše. O ženo mila, o sveta uboga udovice kako li si velika u Božjim Očima i kako li nas tvoj sveti primjer uistinu treba odgajati… pa čak i učiniti takvima, da se ne bojimo sve predati Bogu… da se ne bojimo ostati bez svog nekog džeparca ili suviška kojeg bi i ovako ili onako potratili u rasipnost koja vodi u Propast.
I danas postoje ti herojski primjeri, samo su potpuno „utišani” od sveg preplavljenog po medijima… a ismijavanja, a izrugivanja… o Bože dragi, smiluj nam se…
O mudra udovice, ti si tako prekrasni nebeski cvijet, koji svima nama pruža sveti miomiris… cvijetak, čiji su proplanci, pa i livade, tako nesagledivih razmjera, jer toj veličini sigurnog, te svetog dobitka uistinu nema kraja… nema kraja…
Nemojte biti tužni dragi ljudi pred onim što gubite… Nemojmo biti tužni pred onim bez čega ostajemo… Nemojte dragi ljudi nipošto tugovati nad onim što vam je tako drago i sveto, tako milo srcu… a što vam žele oteti, zadobiti ili pak uništiti oni koji ne znaju cijeniti… ne znaju… Oprostimo im i ponizno pred Bogom prikažimo ih… Obratit će se i oni, ako je Božja sveta Volja…
Što više dajmo slavu dragom našem Isusu… ma dragom našem Spasitelju i Otkupitelju… čije raspeće danas biva nepriznato tamo gdje bi se trebalo ono i cijeniti i poštivati i voljeti, a druge tek odgajati da ne govorim… milom našem Isusu… jer ako želimo baštiniti tu svetu Vječnost, onda istinski i slijedimo svetost Nauke… jer u protivnom ode sve u prah, pepeo… samo ništa… a tek duša?!
Izvor:
- Sveta kongregacija za bogoštovlje (2009.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb